Fotelje za Ginisa
BiH je po mnogo čemu specifična zemlja koju malo ko može da razumije, ali u isto vrijeme i jedna mala zajednica kojoj po broju javnih funkcija mogu da pozavide i daleko razvijene države u regionu pa i šire.
Gledajući domaću političku scenu, razgovore i pregovore, dobar dio priče i poslova se mahom svodi na podjelu upravo tih pozicija, a potom na to kako i najjednostavniju stvar zakomplikovati te i jednom rečenicom raspiriti ogromnu vatru koja će dugo ostati da tinja. Političari s obje strane međuentitetske linije između Republike Srpske i FBiH, kao dva ravnopravna entiteta, su usmjereni na saradnju, a počesto i primorani na nju kako bi pokušali da se dogovore kuda i kojom brzinom treba da ide BiH kao jedna cjelina. Novija istorija ove zemlje prepuna je zapisa o sastancima poslije kojih su i jedni i drugi izlazili i isti opisivali rečenicom da ništa nisu uspjeli da se dogovore, a u slučajevima kada je, eto, ipak napravljen neki pomak, znali su da optimistično saopšte "da su se dogovorili da će se dogovoriti".
Međutim, u rijetkim momentima, najčešće u "minut do 12" ili čak "minut poslije 12" nekako su i uspijevali da dođu do dogovora, odnosno kompromisa koji održava ovu zemlju u životu, bilo da je riječ o popunjavanju fotelja ili o pitanjima koja su važna za sve građane ove i ovakve BiH te njene obaveze na putu ka punopravnom članstvu u EU. Dešavalo se da su partneri dopodne zapravo ljuti rivali, a poslijepodne ostane vijest da su se dogovorili o aktima, čime su odblokirali sredstva iz EU ili stavili potpis na dokument koji je godinama bio kamen spoticanja. Ali...
Domaći lideri i njihovi sljedbenici nisu jedini koji odlučuju o tome koji će zakon i u kojoj formi biti usvojen. O tome šta će pisati u tom dokumentu i nekim drugim aktima pitaju se i stranci. Nerijetko su uključeni u sve te procese jer im, eto, to sila dozvoljava kao gotovo više nigdje u svijetu, a s druge strane, i kao glavni konsultanti, mahom, bošnjačke strane u njihovim postupcima u zemlji za koju svuda i uvijek tvrde da je suverena i da je ona za njih svetinja.
Uplitanje stranaca u domaće pregovore i dogovore uglavnom nije donosilo ništa dobro, već suprotno. Ako izuzmemo to da je suludo da su i dalje, nakon gotovo tri decenije prisutni u institucijama BiH i da iz svojih fotelja u ambasadama diriguju ko će gdje, šta i kako, dodatno je poražavajuće to što upravo, slučajno ili ne, sporne poteze povuku počesto baš u danima kada se čini da je liderima krenulo. Bilo bi lijepo da, za promjenu, ovaj put, poslije suludog naloga Kristijana Šmita koji je iz fotelje visokog predstavnika odlučio da se poigra i na polju kulture, lideri pokažu da su odgovorniji i uspiju ostati na pravcu koji su optimistično uhvatili u zemlji u kojoj ima fotelja za Ginisa i koje i domaći i stranci čuvaju kao oči u glavi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
