
Kad ubistva na ulicama postanu "samo još jedan događaj u vijestima", a kriminalci, koji se nakon svakog hapšenja vraćaju na ulicu, "normalna pojava", onda ćemo svi postati taoci sistemske neodgovornosti.
Ubistvo Save Čolića usred dana, uz više od 20 ispaljenih metaka iz automatske puške pred očima građana, najbrutalniji je podsjetnik da bezbjednost u Banjaluci nije nešto što se podrazumijeva. Ona nije aksiom, već stanje koje se svakodnevno mora braniti, čuvati i potvrđivati.
Ovo nam govori koliko je tanka linija između privida bezbjednosti i stvarnosti u kojoj se, zbog neadekvatne borbe protiv kriminala, naša mirna naselja mogu pretvoriti u brazilske favele koje su često pod kontrolom bandi, gdje ni policija nije bezbjedna jer kad se puca usred bijela dana, svako može postati žrtva. To mora zabrinuti svakog od nas, a posebno one koji su zaduženi za našu bezbjednost. Oni moraju shvatiti da bezbjednost nije stanje koje traje samo po sebi, već zadatak koji se mora stalno ispunjavati.
Građani moraju znati da sistem funkcioniše i da neće ostati nezaštićeni. Ono što dodatno brine je i to da se sve češće poslije ovakvih zločina čuje da su motivi reket, prijetnje, ucjene. Ako je zaista tako - gdje su bile institucije?
Zašto nisu reagovale ranije? Ako je istina da je ubijeni prijetio ubistvom sina svom ubici i ako je neko zbog toga odlučio da "preduhitri pravdu", onda je to direktna posljedica institucionalnog sljepila. Kad država zatvori oči pred nasiljem, ono kad-tad izađe na ulicu.
Ovo ubistvo je dokaz da, kada pravda zataji, zakon u ruke uzimaju oni koje vode osveta ili strah. A kad se potežu duge cijevi pred očima običnih ljudi, kolateralna žrtva može biti bilo ko od nas. Još je poraznija činjenica da je ubijeni Čolić nedavno bio u bjekstvu, ali je, nakon što se predao, pušten da se brani sa slobode.
Nije mirovao, već je ponovo uhapšen zbog prijetnji svjedoku u sudskom postupku. Međutim, opet je pušten. Koliko puta se to mora dogoditi da sistem shvati da bez ozbiljne procjene bezbjednosnog rizika puštanje osoba sa kriminalnim dosijeom predstavlja opasnost za sve. Nažalost, ovaj zločin nije izolovan slučaj ubistva na ulicama našeg grada. Samo nekoliko mjeseci ranije, u januaru, je ispred popularnog restorana "Stara Ada" ubijen Dejan Kostić Dela, odranije poznat i osuđivan kriminalac. Još jedno javno smaknuće. Još jedna poruka da se lako i iznenada možemo naći usred vatrenog obračuna.
Tačno je da dva-tri ubistva u nekoliko mjeseci ili godina ne znače da je Banjaluka postala favela. Ali ako se institucije ponašaju kao da ne znaju, tada simbolika favelizacije postaje stvarna. Ne po broju mrtvih, nego po osjećanju straha.
Filozof Hana Arent jednom je rekla: "Zlo nije radikalno, ono je banalno". Upravo ta banalnost, kada sistem na nasilje odgovara rutino, je ono što nas najviše mora plašiti. Jer kada sve ovo postane "samo još jedna crna hronika", a povratnici iz zatvora "poznata imena" na slobodi, tada više niko od nas nije bezbjedan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike