Farmerska borba sa vjetrenjačama

Poljoprivredne priče su manje-više svuda sve iste. Sa jedne strane imamo seljaka koji hrani naciju, a sa druge je država koja mu pomaže u toj plemenitoj namjeri.

Naravno, seljak proizvode ne dijeli besplatno, već preživljava od prodaje onoga što stvori.

Ta rabota je, obično, finansijski neisplativa, jer, kad se na kraju godine podvuče crta, uloženo se uglavnom pokrije prodajom, a samo rijetki nešto malo usput i zarade.

Zato je i taj segment poljoprivredne priče isti gdje god ima traktora, ovaca ili kukuruznih polja. Ako pitate za zdravlje svinjara iz Lijevča polja ili proizvođača maslina iz Dalmacije, neminovno je da će i jedan i drugi zakukati.

Podstaknut neredovnim i često niskim premijama, njihov mehanizam je naviknut na kritiku, a lična egzistencija ih tjera na takav način razmišljanja.

Zato su i najčešći protesti protiv sistema oni poljoprivredni. Nije samo percepcija o nedovoljnoj brizi nadležnih ono što ih muči, za glavu se hvataju i zbog čestih nesreća koje pogode usjeve ili stoku, tako da ni bankroti na farmama nisu rijetka pojava.

Najsvježiji fijasko zabilježen je u svinjogojstvu, koje je razoreno zbog afričke kuge. Nasumična terenska kontrola pokazala bi svu nemilosrdnost onoga što ih je zadesilo, jači svinjari su opstali, iako ni sami ne znaju kako, gnjevni i izrevoltirani zbog znatno umanjenog fonda, ali i kućnih budžeta.

Oni manji propali su u startu, jer im je pošast oduzela sve ono za šta su živjeli i radili, bez obzira na to što u suštini nije bilo brojčano impresivno i konkurentno u odnosu na veće igrače.

I to je jednostavno tako. Tržište je pročišćeno, otpali su oni koji ne mogu više da prate tempo, a oni koji su ostali u sedlu uglavnom su pojačali kritičku misao na maksimum i od gospodara agrarnog budžeta traže još. Molbe im se obično i usliše jer, kakvo-takvo, naše tržište mora da postoji, a država je ništavna ako se isključivo oslanja na uvoz. I tako ukrug, do neke nove havarije i nove raspodjele karata.

Farmeri u toj igri nikada nisu varali i, osim iskrene namjere da nahrane Republiku, nikada nisu imali kečeve u rukavu. Njima su rukavi zapravo uvijek zavrnuti, jer od rada nemaju ni vremena za bilo kakvu mutnu radnju, jednostavno, njihova borba sa vjetrenjačama će, po svemu sudeći, vječno trajati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.