Druga strana računa

Za BiH se nadaleko čulo, ali malo gdje po nečemu dobrom. I dok i dalje ima onog kukolja koji u miru mašta kako da ispuni neuspjele ratne snove, zajedno sa ostalima ne preza da uzima sve što se može uzeti u ovoj državi, zemlji, državnoj zajednici ma kako god je nazvali. A novčanica ponajviše.

BiH, prema Dejtonu, čine dva entiteta - Republika Srpska i Federacija BiH, a ne treba zaboraviti da su naše komšije s druge strane entitetske linije podijeljene još i po kantonima.

Kad se podvuče crta, teško da na manjem prostoru ima više rukovodilaca dok je prebrojanje svih ostalih službenika i savjetnika, kako se kaže, viša matematika. A u tom istom domenu je, bez ikakve konkurencije, i cifra koja pokazuje na kraju godine i njihovu sveobuhvatnu potrošnju od januara pa sve zaključnom sa krajem decembra. Ništa manje zapanjujući nisu ni oni iznosi na koji svakog mjeseca upišu u evidencije na osnovu računa koje uredno svi dostavljaju kako bi ih "pokrili" iz te zajedničke kase.

Ipak, poseban pik godinama je na onim institucijama koje su formirane na nivou BiH, odnosno koje su se kroz svakojake, kako domaće tako i inostrane ideje, namnožile od Dejtona pa naovamo.

Ministarstva, agencije, kancelarije, direkcije, uprava, odjeljenja, sektori pa na osnovu njih direktori, zamjenici, sekretari, sekretari sa posebnim zadatkom, službenici (stručni, viši...), savjetnika "k'o u priči", a ne treba zaboraviti ni poslanike i delegata čija mjesečna zarada dostiže i 7.000 KM, a da, u nekim slučajevima, i ne progovore. Ali tako je, pobogu, odredio Ustav i kao što ni za bilo šta drugo pitanje koje se podvodi pod kategoriju "teško", ni za ovo, logično, nema dovoljno političke volje da konačno bude upakovano u neke okvire, raspone koji ne vrijeđaju zdrav razum.

Jer se predugo previše troši u ovoj zemlji. Jer je nemoguće i sabrati koliko su samo te institucije potrošile novca poreskih obveznika, dok bi se, s druge strane, daleko lakše mogao izračunati njihov doprinos razvoju i napretku ove i ovakve BiH.

I ovi redovi su svakako prilika za još jedan podsjetnik na brojne sumnje u namjensko trošenje silnih stotina miliona maraka koje iz godine u godinu saopštavaju i u bilješkama navode, podebljanim slovima, revizori. Ali, uz to treba podsjetiti, i to podebljanim slovima, da je princip odgovornosti još stotinama kilometara daleko od pragova brojnih institucija i glava onih koji njima rukovode, ali i rade.

Nadležni su se, ove godine, ipak dosjetili da bi moglo da uvedu nekog reda, odnosno povećaju transparentnost tako što će dokumente i izvještaje o troškovima i ugovorima da objavljuju na svojim internet stranicama.

Od objave kao objave neće biti neke koristi. Suština i nasušna potreba je da druga strane računa pokazuje rezultate, a ne samo da služi kao adresa za pravdanje cehova među kojima je bilo, a vjerujemo da i dalje ima, onih koji su donošeni čak i iz noćnih provoda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.