Dobro došli u Republiku Srpsku

Tresla se gora, rodila se tabla "Dobro došli u Republiku Srpsku" na 50 metara od granične linije. I ministar koji ne zna šta je granična linija. I jedna smjena. Naizgled neočekivano, usred mandata, pod plaštom priče o "evropskim zakonima" od kojih jedan predviđa i ozakonjivanje pomenutih tabli, otvorena je priča o promjeni vlasti u zajedničkim institucijama, a sve sluti na to da su svi, ili gotovo svi, jedva dočekali ovakav razvoj događaja.

Opozicija u Srpskoj zbog toga što im se ukazala prilika da zauzmu busiju u kakvoj-takvoj vlasti, a vlast da to, manje od dvije godine prije izbora, iskoristi u kampanjske svrhe, kao što im je to uspjelo 2018.

Takozvana "vin-vin" situacija.

Na trenutak valja ponovo otići do Srbije i biti srećan što ovdje malo toga liči na ono što oni imaju tamo. O odnosu vlasti i opozicije pričamo. Manje smo političko tržište, malo je drugačija politička kultura, jednostavno drugačije smo nasađeni pa u Banjaluci nema, kao u Beogradu, ni crvenih srednjih prstiju na zidovima zgrada, ni tabloidnih kerbera, ni previše dežurnih naklapača, niti nekih drugih vidova ozbiljnijih hajki na političke protivnike. Naprotiv, hajke ovdje više uopšte ne prolaze, a dobra potvrda za tu tezu je slučaj Draška Stanivukovića iz posljednje kampanje, iz koje je, iako se pucalo sa svih strana, izašao neokrznut.

Republika Srpska ima dobro strukturisanu vlast sa jednom izuzetno čvrstom rukom i ne previše dobro strukturisanu opoziciju sa jednim nagovještajem čvrste ruke. U takvom odnosu snaga nimalo nije čudno što su SDS, PDP i Lista za pravdu i red zainteresovani za ulazak u sarajevsku vlast. Nije čudno, jer cilj svake opozicije, po definiciji, je da nekada postane vlast.

Samo što vlast u Sarajevu nimalo ne liči na vlast u Banjaluci. Ne po načinu vladanja, nego po odnosima. Jer, tamo dolje (ili gore, kako god) postoje i neki Bošnjaci i već tri decenije isti Hrvati. Prije svega, Bošnjaci, zvali se "trojka", SDA, Komšić ili neko četvrti. To je njihov teren, a u gostima treba znati odigrati pametno i mudro. Sve izgleda, međutim, da na srpskoj strani trenutno nema ni pameti ni mudrosti.

Opet, ako eliminišemo iz ove priče Hrvate, koji su, kako sami tvrde, ugroženi i skrajnuti (a za to im nije niko kriv nego onaj što potpisa Vašingtonski sporazum), potrebno je obratiti pažnju na ono što ovih dana govore i rade bošnjački političari. A kad se obrati pažnja, vidi se jasno da, koliko god bili u različitim strankama, o jednoj temi misle isto. I to je tako već 30 godina. Kada su na dnevnom redu Srbi, Republika Srpska, Srbija, Dodik, Vučić, bilo ko, isto misle i govore i Izetbegović, i Nikšić, i Konaković i lideri svih drugih partija, većinom nastalih iz SDA. U Banjaluci, kada su na dnevnom redu BiH, Bošnjaci, Federacija, Izetbegović, Nikšić, bilo ko, ne misle isto ili bar ne govore isto Dodik, Stanivuković, Miličević i lideri svih drugih partija.

Biti vlast u Sarajevu, kakvi god srpski kadrovi bili na pozicijama u zajedničkim organima, a bilo je, i ima tamo, svakakvih diletanata, ne znači ići na poklonjenje tamošnjim političarima. Koliko god to Sarajevo izgledalo daleko, nije baš da nije blizu, a, bar zasad, bošnjačko je koliko i srpsko ili hrvatsko. Tamo je potrebno djelovati jasno i čvrsto i, što je najvažnije, potrebno je čitati ono što vam guraju pod nos.

Nije sve u foteljama, ima nešto i u tim papirima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.