Bojkot

Poziv na bojkot tržnih centara, benzinskih pumpi i kafića u Republici  Srpskoj zbog previsokih cijena u petak je doživio fijasko. 

Bar tako kažu zvanični podaci Poreske uprave Republike Srpske, koja je ekspresno sabrala promet preko fiskalnih kasa na taj dan. Prema tim njihovim brojkama promet je u petak bio veći za 16 miliona maraka nego dan ranije. Nije malo. 

Dakle, prema tim zvaničnim brojkama bojkot ne da nije uspio, već je imao kontraefekat. Više se kupovalo. I to znatno više nego dan ranije, kada su građani pozvani da kupe sve što im treba samo da u petak ne svraćaju u tržne centre. Kafiće je nemoguće zaobići i izbjeći. To je navika od koje ne odustajemo ni u onim najcrnjim danima.  

Dakle, ako želimo napuniti kasu trgovaca, ali i onu republičku trebamo onda svake sedmice bar jednom bojkotovati tržne centre, koji cijene na rafama mijenjaju iz sata u sat. Tako sve dok ta ideja ne uspije. A, jednom će uspjeti. Mora. 

Uspjela je u Hrvatskoj, Crnoj Gori, pojedinim evropskim državama pa moraće ako ne prvi put, onda bar iz desetog i kod nas. 

Jer ono sa čim se susrećemo na domaćem tržištu je u najmanju ruku uništavanje građana i njihovih porodica. Većina porodica ni sama ne zna kako preživljava. I taman kada pomisle da cijene više ne mogu da divljaju, skaču i lete u nebesa, sutradan ih trgovci odmah demantuju. Njihovom bahaćenju ne nazire se kraj. Sa druge strane odavno je poznato da su sva ta poskupljenja neosnovana. Tog trenda bogaćenja na osiromašenim građanima  gazde tržnih centara se ne odriču. Na rafama domaćih prodavnica proizvodi su skuplji nego u Njemačkoj, Sloveniji, Italiji i mnogim drugim razvijenim zemljama širom svijeta, gdje se plate ni izbliza ne mogu porediti sa onom sićom koju ima ovdašnja radna snaga. 

Tom apsurdu, nelogičnosti jednom za svagda treba doći kraj. Jer, kako? Dokle? Do kada? Bojkot je način da se ukaže da nešto nije dobro, a to već nije odavno. Narodu je prekipjelo. Dugo se i čekalo. Kako je krenulo doći ćemo u situaciju da ćemo biti primorani, prinuđeni, natjerani da čitavu sedmicu ne idemo u tržne centre. Jer, jednostavno ljudi neće imati para. Dakle, sami trgovci pohlepnici će narod dovesti do doga da od jednodnevnog idu do sedmodnevnog pa i nekog većeg bojkota trgovina. Jer, novca je nemoguće imati za one cifre, brojeve koje stavljaju na rafe ispod osnovnih životnih namirnica. 

Dakle, građani su natjerani na bojkot, a taj prvi, ako je vjerovati prema podacima zvaničnih institucija, nije uspio. Ali od nečega se treba krenuti, pa će vjerovatno neki idući imati i rezultate. Jer sami slogani "stop previsokim cijenama, bojkot spušta cijene" i "budi dio promjene" obećavaju. Pozitivne promjene dešavaju se u regionu pod tim sloganima, pa ima nade da će i kod nas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.