Bog je slobodu dao za čovjeka

SLOBODA je riječ koja u svim jezicima svijeta predstavlja jedan od najuzvišenijih pojmova ljudskog postojanja.
Kako sa ljubavlju o tome pjeva Dživo-Ivan Gundulić, dubrovački pjesnik: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo, sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!" Na Kuli Beograd je prošle godine, 9. januara (!) prikazan Gundulićev lik, a propratni tekst je glasio: "Danas je na Kuli osvanuo lik jednog od naših najznačajnijih pisaca i pesnika Ivana Gundulića povodom 435 godina od njegovog rođenja. Ivan Gundulić predstavlja veliki deo naše istorije i kulture, a večeras Kula sija u njegovu čast".
U jednom književnom prikazu piše: "Gundulićev herojski kult je blag i plemenit, dakle slovenski, nimalo krvoločan i grub. Predstavnik toga junaštva je knez Vladislav, pobjednik kod Hotina, sušta suprotnost Osmanu, oholom nasilniku. Gundulić pominje cara Lazara, Miloša Obilića, Kraljevića Marka i druge junake srpske narodne pjesme. Na više mjesta pominju se događaji iz prošlosti Srbije, spominju se Nemanjići, govori se o caru Dušanu, despotu Đurđu, despotu Lazaru, hercegu Stjepanu, slavi se Lesandro Srbljanin (Aleksandar Makedonski). Radnja jednog pjevanja zbiva se u Smederevu, njenu osnovicu čini priča o Ljubdragu, tobožnjem potomku despota Đurđa i o njegovoj lijepoj kćeri Sunčanici".
Latinska izreka kaže: "Nomen est omen - ime je znak". Ime Slobodan je izvedeno od istoimenog pridjeva slobodan i uglavnom je rasprostranjeno kod Srba. Od ovog imena izvedena su ženska imena Sloboda i Slobodanka. Smatra se da je ime Slobodan nastalo 1869. godine, kada je Vladimir Jovanović, tadašnji istaknuti srpski političar i ekonomista, tako nazvao svog sina. Kasnije je otkrio da je ideju dobio čitajući djelo "O slobodi" Džona Stjuarta Mila. Inače, ovo djelo je preveo princ Petar Karađorđević, potonji kralj Srbije Petar Prvi Oslobodilac. Djelo je na njega ostvarilo veliki uticaj pa je kao kralj Srbije, umjesto apsolutizma uspostavio ustavnost i parlamentarizam, bivajući svjestan važnosti slobode i tolerancije i činjenice da se demokratija gradi na duži period, u vidu ukorijenjene tradicije. U predgovoru Petar Karađorđević je napisao: "Sloboda je načelo koje od postanka živi u duhu srpskog naroda".
Sao Tome i(ma) Principe
I male države i mali narodi imaju svoje dostojanstvo i principe od kojih ne odstupaju bez obzira na silu i pritiske sa kojima se suočavaju. Do sada je 28 država povuklo svoje priznanje lažne države "Kosovo". Ima još spremnih otpriznavanja o čemu je skoro govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Izlažući sebe raznim opasnostima i mogućim sankcijama kao i drugim štetnim posljedicama, za sada su Sao Tome i Principe, Solomonska ostrva, Surinam, Burundi, Liberija, Papua Nova Gvineja, Lesoto, Komonvelt Dominika, Grenada, Unija Komora, Madagaskar, Palau, Centralnoafrička Republika, Togo, Gana, Nauru, Sijera Leone i druge već povukli svoje ranije priznanje "Kosova". Sve navedene države su punopravne članice Ujedinjenih nacija. Njihove veze sa Srbijom nisu posebno izražene ni u političkom ni u ekonomskom pogledu pa se može zaključiti da nisu imali interes da stanu na stranu Srbije i njenog neprikosnovenog prava na cjelokupnu teritoriju, računajući tu i južnu srpsku pokrajinu Kosovo i Metohiju. Te države kao male zajednice i ekonomije podložne su stranom, zapadnom uticaju i ekonomski zavise od međunarodnih finansijskih i drugih organizacija čiju politiku i djelovanje diktiraju zapadne zemlje. Većinu tih malih zemalja mogu "oduvati", ali ih nisu mogli spriječiti da otpriznaju "Kosovo" kao državu. Uz brojne druge zemlje koje nisu ni priznavale tu lažnu državu i koje čine više od polovine članica Ujedinjenih nacija, sve zajedno čineći većinu svijeta po broju stanovnika i teritoriji planete, pokazuju svoju suverenost i htijenje za poretkom međunarodnog prava ustanovljenog Poveljom UN i brojnim drugim dokumentima. Zato Srbiji niko ne može uskratiti pravo na Kosovo i Metohiju i zato će sve više odzvanjati - "Kad se vojska na Kosovo vrati" i "Dogodine u Prizrenu".
Primjer drugi: Većina država članica UN na Generalnoj skupštini UN u maju 2024. godine, nije podržala prijedlog njemačke rezolucije o "genocidu u Srebrenici". Brojna lobiranja, prijetnje i ucjene SAD, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Italije (koje bi trebalo zvati zemlje sepse, a ne kvinte), nisu pomogle da sramna rezolucija dobije većinu glasova članica UN. Plan je bio da se Srbija i Srbi označe genocidnim narodom. Ipak, samo su 84 države podržale njemački prijedlog, naspram 109 koje nisu. Njemačkoj nikako ne pripada pravo da dijeli lekcije o ljudskim pravima, jer je odgovorna za dva svjetska rata, okupaciju i porobljavanje, ubistva, logore, mučenja, holokaust nad Jevrejima i genocid nad Srbima, Rusima, Poljacima i drugim narodima. Ričard Grenel, specijalni izaslanik za krizna područja američkog predsjednika Donalda Trampa, tada je izjavio da je saglasan sa tekstom posljednjeg lovca na naciste Efraima Zurofa o Srebrenici u kom piše da "nije svaki zločin genocid". Grenel je napisao: "Ovo je tako istinito. Nijemci guraju rezoluciju UN da označi genocid 29 godina nakon događaja. Ne treba sve ratne zločine označiti kao genocid. Podvođenje nekih drugih ratnih zločina pod genocid slabi ono što je tadašnja Njemačka uradila 1941. godine. Držite politiku podalje od ovog osjetljivog, ali važnog etiketiranja".
Padaj silo i nepravdo
U filmu "Bitka na Neretvi" ima jedna scena koja ostaje u pamćenju. U vrijeme Četvrte neprijateljske ofanzive kada su jedinice okupatorske nacističke njemačke vojske, zajedno sa njihovim slugama, krenuli na uništenje partizanske vojske i četiri hiljade ranjenika, jurišajući sa svih strana na daleko malobrojnije partizanske jedinice i Centralnu bolnicu Vrhovnog štaba. Danonoćno su ih tukli moćnom avijacijom i artiljerijom. Nacistički pukovnik Krencer (igrao ga je njemački glumac Hardi Kriger) u jeku napada začuo je pjesmu "Padaj silo i nepravdo, narod ti je sudit zvan, bjež'te od nas noćne tmine, svanuo je i naš dan". Kriger je pogledom i upečatljivim izrazom lica pokazao da shvata da se takav narod i njegova vojska ne mogu pobijediti silom i nepravdom moćnijih prema slabijima. Nije to bilo prvi put da se kroz istoriju srpskog naroda (jer su ogromnu većinu narodnooslobodilačke vojske činili Srbi) dešava da u borbi za slobodu i pravdu istrajava bez obzira na silu okupatora.
Prije neustavne secesije Bosne i Hercegovine pokrenute u oktobru 1991. godine preglasavanjem srpskih poslanika u Skupštini BiH, samoopredjeljenjem dva naroda u BiH, u skladu sa Poveljom UN, nastale su dvije državne tvorevine na tlu BiH - Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (18. novembra 1991) i Republika Srpska (9. januara 1992). Zato je međunarodno priznanje krnjeg ostatka BiH, u aprilu 1992. samo poslužilo rasplamsavanju krvavog i nepotrebnog građanskog rata. Hrvati u BiH su neoprezno, u svemu povlađujući Zagrebu, izgubili svoju državnost, odustajući od svoje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, potpisujući sa Muslimanima Vašingtonski sporazum 1. marta 1994. godine. Srbi nisu odustali i dočekali su da u Dejtonu 21. novembra 1995, a potom potpisivanjem u Parizu 14. decembra 1995. godine, mirovnim sporazumom dobiju međunarodnu potvrdu i priznanje svoje državnosti. Ne samo da su zajedno sa Federacijom Muslimana i Hrvata bili potpisnici svih jedanaest aneksa mirovnog ugovora, već su indirektno, posebnim ovlašćenjem od 29. avgusta 1995. dali pravo Srbiji da u ime Republike Srpske potpiše i sam Dejtonski sporazum, što je jasno naznačeno i u njegovoj preambuli. Uz to, u Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH (zvaničan naziv Dejtonskog sporazuma), posebno su navedeni i prethodno dogovoreni ženevski i njujorški kojima je utvrđena teritorijalna podjela BiH između dva entiteta - Republika Srpska 49% i Federacija BiH 51%, kao i principi ustavnog uređenja poslijeratne BiH.
Suverenost i pravo na samostalnost i imovinu
Dejtonski sporazum kao međunarodni ugovor je dio međunarodnog prava. Njegov osnovni tekst i 11 aneksa su ovjereni 14. decembra 1995. godine i potpisima pet država svjedoka - SAD, Ruska Federacija, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, kao i potpisom predstavnika Evropske unije. Na Dejtonski sporazum i sve njegove anekse primjenjuje se Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. godine, koja propisuje vrlo precizna i svakom jasna pravila tumačenja: "Svaki ugovor na snazi vezuje strane potpisnice i one bi trebalo da ga dobronamjerno izvršavaju. Ugovor se mora dobronamjerno tumačiti prema uobičajenom smislu koji se mora dati izrazima u ugovoru u njihovom kontekstu i u svjetlu njegovog predmeta i njegovog cilja. Sa ciljem tumačenja ugovora, kontekst obuhvata, osim teksta, preambulu i uključene priloge (anekse). Ugovor može biti izmijenjen i dopunjen sporazumno između potpisnica".
Republika Srpska je država srpskog naroda u kojoj se bira srpski član Predsjedništva BiH i pet srpskih delegata u Vijeće naroda Parlamentarne skupštine na nivou BiH. Republika Srpska samostalno obavlja svoje ustavotvorne, zakonodavne, izvršne i sudske funkcije. U Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma, koji je Ustav BiH, piše: "SVI NARODI imaju pravo na samoopredjeljenje. Na osnovu ovog prava, oni slobodno određuju svoj politički status i slobodno obezbjeđuju svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj. Da bi postigli svoje ciljeve, svi narodi mogu slobodno da raspolažu svojim bogatstvima i svojim prirodnim izvorima, bez štete po obaveze koje proističu iz međunarodne privredne saradnje, zasnovane na principu uzajamnog interesa i međunarodnog prava. Jedan narod ne može ni u kom slučaju da bude lišen svojih vlastitih sredstava za život. Države članice Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Pakta o privrednim, socijalnim i kulturnim pravima pakta, uključujući tu i one države koje su odgovorne za upravljanje nesamostalnim teritorijama i teritorijama pod starateljstvom, dužne su da pomažu ostvarenje prava naroda na samoopredeljenje i da poštuju ovo pravo shodno odredbama Povelje Ujedinjenih nacija".
Predsjednik SAD Donald Tramp na 74. zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2019. godine, pozvao je zemlje širom svijeta da odbace globalizam, poručujući: "Mudri lideri uvijek stavljaju dobrobit sopstvenog naroda i zemlje na prvo mjesto. Budućnost ne pripada globalistima. Budućnost pripada patriotama. Budućnost pripada suverenim i nezavisnim nacijama, koje štite svoje građane, poštuju svoje susjede i poštuju razlike koje svaku zemlju čine posebnom i jedinstvenom. Samoopredjeljenje pojedinačnih nacija važnije je od saveza i globalizacije. Ako želite slobodu, ponosite se svojom zemljom, ako želite demokratiju držite se svog suvereniteta. Ako želite mir, volite svoju naciju".
Sadašnja BiH je suprotna onome što govori američki predsjednik. BiH nije suverena, jer ima nametnika kao lažnog visokog predstavnika koji se ponaša kao apsolutni vladar pokazujući ozbiljne poremećaje u ponašanju - narcisoidnost, histeriju, iskrivljeno poimanje stvarnosti. Evropa ćuti, jer je Evropa riječ koja laže. BiH nije suverena, jer i nakon 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Ustavnom sudu BiH i dalje ima tri strane sudije koje bira stranac-pojedinac, dok tri konstitutivna naroda biraju po dvojicu sudija. Pri tome trojica stranih sudija i dvojica sudija iz reda Bošnjaka, uvijek imaju većinu od pet glasova, što im redovno služi za preglasavanje i donošenje odluka bez osnova u Ustavu BiH. Sada postoji samo ostatak Ustavnog suda BiH, jer u njemu nema srpskih sudija. To nije čak ni krnji Ustavni sud BiH, jer Ustav BiH određuje da Ustavni sud BiH ima devet članova, bez izuzetka od ovog pravila. Ova BiH nije demokratska, jer u mnogim slučajevima ne funkcioniše u skladu sa vladavinom prava propisanom Ustavom i zakonima koje mogu donositi isključivo nadležni parlamenti u BiH.
Sarajevski američki ambasador kršeći sve međunarodne konvencije, Dejtonski sporazum i Ustav BiH, komanduje onim korumpiranim šarlatanom, piše mu izjave i odluke, naređuje bošnjačkim poslanicima u Parlamentu FBiH koje i kakve zakone bi trebalo donositi. "Tužilaštvo i Sud BiH" umjesto da štite svoje građane, mimo zakona BiH progone predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog toga što je kako piše u optužnici "koristeći ovlašćenje propisano članom 80. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske potpisao ukaze o proglašenju zakona koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske i na taj način ne primjenjujući i ne sprovodeći odluku visokog predstavnika". Na isti način optužen je i Miloš Lukić, direktor "Službenog glasnika Republike Srpske" koji je objavio ono što su donijeli njeni ustavni organi. To što čini sarajevski udruženi zločinački poduhvat protiv Dejtonskog sporazuma, nastavlja da sistematski ruši BiH i njenu stabilnost uvodeći je u spiralu nestanka. Ko zna zašto je to dobro!
Zato: Srećna nam ustavna Nova 2025. godina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.