Kako su Anđela Rakočević i Anđela Tasić doživjele uloge Male u predstavi "Mali ratovi i kabine Zare"

Riječi su mlade glumice, studentkinje glume na Akademiji umjetnosti u Banjaluci Anđele Rakočević, koja igra ulogu Male, koja pleše kao iz bajke, u predstavi "Mali ratovi i kabine Zare", koja je premijerno izvedena u petak uveče na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske. Zajedno s njom u komadu igra i mlada glumica Anđela Tasić, takođe studentkinja glume na Akademiji umjetnosti, koja glumi Malu, koja je lijepa kao iz bajke. Obje glumice su govorile za "Glas Srpske" o predstavi, svojim ulogama te o saradnji sa ansamblom NPRS i rediteljem Ivicom Buljanom. Predstava je rađena po dramskom tekstu Vide Davidović.

Rakočevićeva je istakla da ulogom u ovoj predstavi želi da poruči mladim djevojkama da budu zadovoljne i svjesne svog izgleda.

- Mala je jedna ekscentrična i kako Drugi za nju kaže "kočoperna" djevojka, uz to i vrlo talentovana balerina kojoj svi žele samo najbolje. Međutim u tim pokušajima da Malu dovedu do savršenstva oni je zapravo guše i proždiru svojim smrtonosnim zagrljajem iz kojeg Mala uporno pokušava pobjeći - rekla je Rakočevićeva.

Objasnila je da bi na Malu voljeli da utiču drugi likovi, međutim Mala im to ne dozvoljava. Dodala je da smatra da i mi kao i Mala ne treba da se osvrćemo na to šta drugi misle.

- Da sebi ne dozvolimo da nas njihova mišljenja sputavaju u našim ciljevima i da živimo svoje živote onako kako mi smatramo da ih treba živjeti - ispričala je Rakočevićeva.

S druge strane glumica Anđela Tasić igra Malu iz prošlosti i kako nam je objasnila Mala iz prošlosti je djevojka koja ima svoj rokerski stil, kako oblačenja, tako i ponašanja i ukus koji joj pruža osjećaj sigurnosti i samouvjerenosti.

- Njen karakter je nepobediv, u tročlanoj porodici se izdvaja po svom stavu i ne da na sebe. Bilo je zanimljivo ući u psihologiju takvog lika i meni kao glumici naći poveznicu sa njom, sličnosti i razlike. Izvukla sam iz sebe ono što nisam ni znala da posedujem i prikazala kroz lik Male. Takva, pomalo drčna, samouverena i hrabra devojka, zbog svog stava, a i porodice se u jednom momentu pretvara u osobu koju napada griža savesti i koja će se kasnije u životu pokajati za mnoga svoja dela, a iz želje odbrane same sebe - ispričala je Tasićeva.

Budući da kroz lik Male posmatramo i odnos majke i kćerke Tasićeva je istakla da je taj odnos nepresušna tema o kojoj svako ima svoj stav i različito iskustvo.

- Činjenica je da je ljubav između deteta i majke jedan od najlepših i najemotivnijih odnosa. Majka jedina zna kako njeno dete diše i kako se oseća, a ta povezanost se ne može objasniti ili nacrtati. Ona jednostavno postoji i ne može se u materijalnom smislu prikazati. Moj odnos sa majkom je uvek bio pun razumevanja, poštovanja i ljubavi. Zahvalna sam na tome što je zdrav odnos sa majkom mene formirao i odgojio ovakvu kakva sam danas. Kad govorim o predstavi Mala i njena majka žive u različitim svetovima, a samo u određenim sferama se oni susretnu i sudaraju - navela je ona.

Prema njenim riječima nerazumijevanje i briga su njihova glavna dva odnosa na dijametralno suprotnim stranama.

- Iako zvuči apsurdno, jedno proizlazi iz drugog i formira njihov odnos. Nedostatak očinske figure izaziva kod majke osećaj preuzimanja uloge, kao i kod brata, a pomalo i kod Male. Samim tim je u pitanju borba dve vučice, koje se bore za isti cilj, iako to ne izgleda tako. Majka sve čini kako bi Maloj bilo dobro, onako kako ona misli da je za nju najbolje, a Mala na to gleda kao na svojevrsnu izdaju - ispričala je Tasićeva.

Naglasila je da je za svaki porodični, partnerski i prijateljski odnos vrlo važno da bude zdrav.

- Ne smatram strašnom činjenicu da svi odnosi, u ovom slučaju odnos majka - kćerka, ne mogu da budu zdravi. To je normalno, u suprotnom da jesu, svi bismo bili savršena bića, a to nismo. Bitno je da ih razumemo i da se potrudimo da shvatimo razloge zašto oni nisu zdravi i da ih pokušamo rešiti ili bar prilagoditi, ne dopuštajući sami sebi da se transgeneracijska trauma nastavi - objasnila je ona.

Kako je kazala prevazilaženje trauma je jako osjetljiva tema i dodala da je i sama kroz odrastanje prolazila kroz različite vidove trauma.

- Kada se radi o greškama iz prošlosti, one su sastavni deo života i njih nekako ne možemo izbeći, koliko god se trudili. Uvek nas nečemu nauče, pripremaju i iz njih se moraju izvući pouke. Nažalost, na sopstvenom primeru čovek najbolje nauči, kada oseti na svojoj koži, ali se i tu dešavaju propusti u vidu njihovog ponavljanja. Zato smatram da je važno pričati o tome, ne stideti se grešaka, ali ih ne prenositi dalje, kako na partnerske, prijateljske, tako i na porodične odnose - kazala je Tasićeva.

Objasnila je da nas traume formiraju te da se iz njih rađaju odbrambeni mehanizmi koje koristimo da bismo u budućnosti izbjegli njihovo ponavljanje.

- Prevazilaženje je jedino moguće ako se sa njima suočimo i postavimo ih ispred sebe te dobro razmislimo koliko i na koji način su nas oblikovale. Osvestiti traumu je put ka boljem razumevanju sebe i okoline - rekla je ona.

Govoreći o samom procesu pripremanja predstave naglasila je da su joj i proces i uloga prvo profesionalno iskustvo u Narodnom pozorištu RS.

- Gledala sam na to kao na privilegiju koja prirodno sa sobom nosi i veliku dozu odgovornosti i očekivanja. Uloga Male je za mene izazovna i prihvatila sam je kao izlazak iz moje zone komfora, zahtevna je glumački, kako fizički, tako i psihički - objasnila je Tasićeva.

Naglasila je da je pred nju postavljen zadatak koji donosi mnogo promišljanja, odricanja i analize, a samim tim joj je kao glumici bio inspirativan i predstavlja svojevrsno ispitivanje mogućnosti i sopstvenih granica do kojih može ići.

- Na samom početku sam vodila borbu sa sobom, da pobedim i prilagodim sve strane sebe koje se međusobno upoznaju, suočavaju, sudaraju, uklapaju ili ne uklapaju - dodala je Tasićeva.

Rakočevićeva se nadovezala kazavši da je proces rada na predstavi bio zabavan, ali i naporan, jer su imali dvije probe dnevno.

- U početku mi je bilo dosta teško ući u ritam, međutim vremenom je postajalo sve lakše i lakše. Mislim da sam mnogo toga novog naučila baš zbog drugačijeg načina rada i vjerujem da će mi ovaj proces biti od velikog značaja i za kasnije - navela je Rakočevićeva.

Saradnja

Anđela Rakočević je istakla da joj je saradnja sa režiserom Ivicom Buljanom i ansamblom NPRS najljepši dio ovog procesa.

- Srećna sam što sam imala priliku da upoznam ovakve ljude, radim i družim se sa njima. Trudila sam se da od njih naučim gotovo sve - rekla je ona.

Iskustvo

Anđela Tasić je naglasila da je rad sa rediteljem Buljanom unio svježinu u njen glumački svijet.

- Ima poseban ukus i to je ono što nas je na samom početku, ali i kasnije u toku rada, povezalo. Našli smo zajedničku energiju i na osnovu nje gradili scenu po scenu, na kraju i predstavu, kako sa rediteljem, tako i sa ansamblom - kazala je Tasićeva.

Kako je ispričala od samog početka osjećala se dobrodošlo i prihvaćeno.

- Svaku ideju su saslušali, dali komentar, savet. Mnogo sam glumačkih i životnih stvari naučila od svakog ponaosob, iako nismo imali zajedničke scene, ali je čitava predstava koncipirana na timskom radu i ekipi. Zaista se osećam kao deo ansambla, a uticali smo jedni na druge na taj način da se podržavamo, bodrimo, pomažemo i jedni drugima pružamo osećaj sigurnosti na sceni, što je po mom mišljenju jako važno u procesu, a i u samom finalu - kazala je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.