Veliki slikar Spiridon Špiro Bocarić rođen prije 145 godina: Posvećeni borac za umjetnost i kulturu

Rođen je u Budvi 24. maja 1876. godine. Osim što je bio slikar, bavio se likovnom kritikom, restauracijom, muzeologijom, fotografijom, numizmatikom i mnogim drugim oblastima te bio jedna od najznačajnijih ličnosti u svijetu kulture i umjetnosti ovih prostora s kraja devetnaestog i u prvoj polovini dvadesetog vijeka. Bio je posvećen razvoju sopstvenog slikarskog pečata, ali istovremeno predat razvoju muzeja i umjetnosti drugih i za druge.

Umjetnošću je počeo da se bavi odrastajući uz brata Anastasa, koji je takođe bio slikar. U Cetinju je, još kao dječak, upoznao ruskog profesora Vasilija Sokolova. Nešto kasnije počeo je da preslikava neke slike, pod njegovim nadzorom. S bratom Anastasom kasnije je živio u Zagrebu, gdje su proveli više od dvije godine. Obučavan je u Rinaldijevom ateljeu, a nakon toga školovao se u Veneciji. Živio je u Novom Sadu te u Sarajevu, gdje je ostao do 1914. godine, nakon čega je ostatak života proveo živeći i radeći u Banjaluci.

- Od naših slikara živi stalno u Banjoj Luci priznati akademski slikar g. Špiro Bocarić, koji se svoje umetnine radi u svome specijalnom žanru, čime je izazvao neobično živ interes publike i pobrojao najlaskavija priznanja kritike. G. Bocarić se, inače, ranije, mnogo bavio žurnalistikom. Naročito ga interesuje narodna folkloristika i lokalna istoriografija, što ga je i dovelo na položaj upravnika Banovinskog etnografskog muzeja, u kojem je, najintenzivnijim i neprekidnim radom učinio koliko ne bi učinio drugi čovek. Retko ko može da radi sa toliko intenzivnosti, tako neprekidno i sa takvom pasijom kao gospodin Bocarić. Samo njegovom ustrajnom radu može se prepisati sve ono što je učinjeno na polju narodne folkloristike i narodne istoriografije - zabilježeno je "Monografiji Vrbaske banovine" Marka Kumarića, objavljenoj 1932. godine.

Prema zapisima iz iste knjige, kada je 1930. godine osnovan Muzej Vrbaske banovine, kako Kumarić navodi, Bocarić je bio izabran za prvog upravnika i tada je radio s istim žarom kao i na samom početku svog djelovanja.

Što se njegovog rada na polju slikarstva tiče, ta umjetnička priča počela je stvaranjem portreta za brojne porodice, a među prvima bili su portreti prote i protinice Jungić iz 1897. godine. Portret njihovog sina Beluša radio je godinu dana nakon toga, a to djelo je značajno, jer je napravilo promjene u njegovom pristupu stvaranju i na neki način ga oslobodilo za dalji rad.

Među značajnim portretima koje je radio bili su "Portret trgovca", "Portret kraljice Drage (Mašin) Obrenović", "Portret mitropolita Evgenija Letice" i drugi. Nešto kasnije se okrenuo stvaranju pejzaža, što mu je bila česta tema.

- Evolucija Bocarićevog rukopisa teći će lagano. U početku on će harmonizovati stari način sa novim, sve dok njegovu sliku ne premreže upareni ili ukršteni potezi četke, sve življih i jasnijih tonova i sve bogatije palete. Neće se on lišavati ni pokušaja da slika na način blizak izvornim impresionistima - navela je o Bocariću istoričarka umjetnosti Danka Damjanović "Slikar Spiridon - Špiro Bocarić (1976-1941) u tekstu objavljenom u "Glasniku Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske" (godina II, broj 2).

Među njegovim kasnijim djelima izdvajaju se "Djevojčica sa maramom", "Djevojke u narodnoj nošnji" i "Kneginja Zorka".

Izložbe u periodu kada je došao u Banjaluku nisu bile česte te se borio da pronađe svoje mjesto, ali i mjesto za druge umjetnike, kao i da doprinese stvaranju i organizaciji izložbi za one koji su zainteresovani da uživaju u umjetnosti. Nakon što je našao svoje mjesto Bocarić je izlagao samostalno, ali i sa drugim umjetnicima. Zbog prijateljstva sa brojnim intelektualcima i piscima, a pogotovo zbog onog sa Petrom Kočićem, svrstavan je u politički nepodobne ljude tada.

- Kada je muzej dobio prostor u novosagrađenom Domu kralja Petra Prvog Oslobodioca 1934. godine Bocarić je priredio prvu postavku muzeja pod nazivom "Banovinska poljoprivredna izložba sa predmetima kućne radinosti". Našle su se tu i slike, figuralne kompozicije i pojedinačni portreti Petra Mrkonjića, zatim vojskovođa, vojvoda, hajduka, srpske dobrotvorke Adeline Pauline Irbi (1833-1911) i organizatora Bosanskohercegovačkog ustanka (1875-1878), koje je Špiro izradio do 1933. godine - bilježi Damjanovićeva.

Važno je istaknuti i Bocarićev rad na polju pisane riječi. Iza njega ostali su važni zapisi kao što su "Turistički vodič Vrbaske banovine" i "Vrbaska banovina - Narodna ornamentika - prva knjiga". Djelo o narodnoj ornamentici trebalo je da bude štampano u Ljubljani 1941. godine. Knjiga je 1997. godine odštampana pod nazivom "Ornamentika Vrbaske banovine".

Bocarić je ubijen u logoru Jadovno i bačen u Šaranovu jamu 19. jula 1941. godine. Bistu posvećenu ovom velikom umjetniku izradio je vajar Radoš Antonijević, a otkrivena je 2006. godine, u holu Muzeja Republike Srpske.

Film

Bocarić se smatra jednim od začetnika filmske produkcije u dijelu sadašnje države. On je 1937. godine snimio film "Kroz Vrbasku banovinu". Kopija ovog filma sačuvana je u Muzeju Republike Srpske. U pitanju je dragocjeni snimak područja Bosanske Krajine prije Drugog svjetskog rata. Nastao je spajanjem nekoliko kraćih filmova o pojedinim oblastima Vrbaske banovine, koje je često obilazio. Na putovanjima je stvarao skice, crteže, zapisivao i snimao kamerom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.