Saša Karalić, umjetnik, za “Glas Srpske”: Umjetnost ne smije da bude politički pamflet
U dobroj umjetnosti se ništa ne podrazumijeva, već tek treba da se spozna u malom i dragocjenom prostoru koji stvara umjetničko djelo između autora i publike. Taj prostor, koji je jedan od rijetkih prostora slobode u današnjem svijetu, pod stalnim je uticajem i napadom politike, religije i tržišta koji pokušavaju da ga prisvoje i iskoriste.
Rekao je to za “Glas Srpske” umjetnik Saša Karalić, čija će izložba “Kvadrat” i roman “Tri znaka kruga” sutra biti predstavljeni publici u Banskom dvoru u Banjaluci u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”, u saradnji sa ovom ustanovom. Izložba će biti otvorena u 20 časova u malom izložbenom salonu, dok je promocija knjige predviđena za 20.30 časova u vijećnici Banskog dvora.
- Odskoro napad dolazi i iz neočekivanog pravca, od strane tradicionalnog prijatelja umjetnosti, od ljevice, koja kroz svoje nove frakcije pokušava da propiše o čemu umjetnost smije, a o čemu ne smije da govori, da svu umjetnost strpa pod isti nazivnik i da u njoj traži istomišljenike i neprijatelje. Umjetnost jeste politička djelatnost, ali ni u kom slučaju ne smije biti politički pamflet - dodao je on.
GLAS: Kako je nastala izložba “Kvadrat”?
KARALIĆ: Riječ je o mom umjetničkom projektu “Kvadrat” iz 2012. i projektu “Portreti za muzej” iz 2015. koji se na njega nastavlja. “Kvadrat” se sastoji od tridesetmetarskog znaka i kratkog filma. Ovaj projekat izveden je na brdu Kik u selu Ivanjska, današnje Potkozarje, gdje je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka grupa omladinaca bijelo obojenim kamenjem ispisala velika slova “Tito” i uokvirila ih zvijezdom petokrakom, kao izraz odanosti tada preminulom predsjedniku Jugoslavije. Obilježje je održavano do kraja osamdesetih, kada je naglo izgubilo društvenu i političku funkciju. Trideset godina kasnije predložio sam izgradnju drugog obilježja na istom mjestu, jednostavan znak kvadrata. Ovaj znak ponudio sam kao prostor za politiku o čijem načinu korištenja i svrsi treba da odluče oni koji ga grade. Tokom tri julska dana grupa dobrovoljaca iskrčila je brdo, pronašla i iskopala kamenje starog obilježja i od njega na istom mjestu napravila znak.
GLAS: Šta je sve objedinjeno ovom postavkom, šta je njena glavna tema?
KARALIĆ: U malom salonu Banskog dvora publici će biti predstavljen trinaestominutni film koji prati izgradnju kvadrata i fotografije starog i novog obilježja. Biće prikazani i portreti ljudi koji su učestvovali u izgradnji kvadrata, a dio njih i u izgradnji obilježja “Tito” početkom osamdesetih. Ovi portreti naslovljeni “Portreti za muzej” rađeni su za izložbu u Muzeju Jugoslavije u Beogradu 2015. godine i tematski su vezani za ovo mjesto gdje su prvi put prikazani. Prikazivanjem ove postavke u Muzeju “25. maj” portreti učesnika radne akcije vraćeni su na mjesto odakle je potekla njihova socijalistička ideja zajedništva. Učestvujući u izgradnji novog znaka ovi ljudi ne pokušavaju da ožive tu ideju, već da iskoriste sjećanje na nekadašnju zajednicu i zajedničko djelovanje kao osnov za novo političko promišljanje.
GLAS: Biće predstavljen i Vaš roman “Tri znaka kruga”. Da li su i na koji način povezani izložba i roman?
KARALIĆ: Projekat “Kvadrat” se u romanu spominje kao dio opisa scene u jednom minhenskom izložbenom prostoru. Ono što ga vezuje uz roman je propitivanje odnosa između simbola i kolektivnog sjećanja, između jezika i znaka i načina na koji znak učestvuje u stvaranju određenog ideološkog diskursa. U projektu “Kvadrat” prednost je data znaku, koji okuplja ljude oko sebe i inicira određenu produkciju jezika. U romanu je obrnuto. Jezik je prikazan kao dominantan ideološki instrument koji služi indoktrinaciji i razara zajednicu. Ili, kao što kaže jedan od likova u romanu: “Jezik je moć, i onaj ko vlada njime, vlada svijetom”. Prikazivanjem izložbe uz razgovor o romanu ova dva ugla gledanja istog problema ujedinjena su i predstavljena u istom prostoru.
GLAS: Koja je glavna poruka koju Vaš roman šalje čitaocima?
KARALIĆ: Tri znaka kruga se vezuju uz crtež o kojem se govori u centralnom dijelu romana i koji prikazuje tri kruga koji se presijecaju. Radi se o karmelićanskom crtežu koji predstavlja osnovne elemente njihovog učenja: zajednicu, službu i molitvu. Tek u presjeku krugova, kažu karmelićani, u međudjelovanju elemenata, čovjek može da pronađe svoju svrhu na zemlji. Nosioci radnje su tri lika od kojih su dvojica smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata, a treći u današnje doba. Istorijski okvir u romanu je važan, ali glavni fokus je na likovima i njihovim sudbinama.
Amsterdam
GLAS: Živite u Amsterdamu, možete li uspostaviti paralelu između kulturno-umjetničke scene tamo i ovdje?
KARALIĆ: U konvencionalnim smislu, umjetničke scene više ne postoje. Umjetnička djelatnost danas se grupiše oko uticajnih kustosa, kustoskih kolektiva i umjetničkih institucija koje nastoje da djeluju na međunarodnom nivou. Fokus je pomjeren sa lokalnog na virtuelni globalni prostor. U toj situaciji svi uče od svih ili, što je češći slučaj, niko ni od koga, jer se sadržaji uglavnom pronalaze i koriste po sistemu kopi-pejst bez mnogo razmišljanja i autorefleksije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
