Miro Vuksanović, akademik: Niko kao Andrić nije video kako se reči pretvaraju u pojave
Beograd - Između bojazni da će se nešto desiti i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru, provode mnogi od nas svoj vek.
Riječi su ovo velikana srpske književnosti i dobitnika Nobelove nagrade Ive Andrića koji je u svom vijeku stvorio dragocjenu pisanu riznicu, a ove godine se navršava 125 godina od njegovog rođenja. Aktuelnost Andrićevog djela ne prolazi, a kritičari i čitaoci iznova pronalaze bisere u tom književnom rudniku zlata.
Književnik i akademik Miro Vuksanović, koji je predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 125 godina od rođenja Ive Andrića, za "Glas Srpske" govorio je o
o piščevom nedovršenom rukopisu koji se samo u rijetkim slučajevima pominje. Riječ je o "Večitom kalendaru maternjeg jezika".
- Ivo Andrić je rečima pozlatio sve što je svojim perom dotakao i svojim mislima dotkao. Njegovi romani, pripovetke i zapisi čine jedinstvenu antologiju. On je jedini srpski pisac, preveden na pedesetak jezika, koji je desetinama godina u nizu deo žive svetske književnosti i jedan od onih nobelovaca čije ime nije vremenom pregrnuto. S Andrićem je srpska reč progovorila na planetaran način - ukazuje Vuksanović.
Kao i svi koji su se bavili i još se bave istraživanjem Andrićevog djela, Vuksanović žali što nobelovac dovršio svoj započeti "Večiti kalendar maternjeg jezika".
- Prema uvodu koji je ostavio i opisima tridesetak reči možemo samo da slutimo kakvo bismo zaveštanje dobili. Počeo je sa "beo, bela, belo", osvetljenim pridevima, i stihovima u kojima je Kosovka devojka "zasukala bijele rukave", a oko njih, u pesmi, "sve sija i blešti od beline raznih tonova". Kaže kada bi neko rekao "razgaliti" da je pritom uvek gledao "površine modrog neba među razmaknutim belim oblacima", a da sa glagolom "snebivati se" čovek može danima da se druži i preispituje" - priča Vuksanović.
Za ovog književnika Andrić je neponovljiva figura u srpskoj književnosti.
- Niko kao Andrić nije video kako se reči pretvaraju u pojave koje označavaju i kako se čudesno vraćaju na svoja mesta. Nije završio svoj "Večiti kalendar maternjeg jezika", ali su njegove knjige jedan veliki večiti kalendar srpske književnosti - ističe Vuksanović.
Podsjeća da će u čast Andriću u decembru biti održan naučni skup pod nazivom "Djelo Ive Andrića", a to će biti prvi takav skup o ovom piscu od 1976. godine. Okupiće naučnike, univerzitetske profesore iz Beograda, Podgorice, Banjaluke, Kosovske Mitrovice. To će biti prava prilika da se još jednom, iz novog ugla, osvijetli Andrićevo književno blago.
Za 13. oktobar najavljena je svečana akademija u Narodnom pozorištu u Beogradu, na dan kada je 1974. održan veliki književni matine vodećih pisaca bivše Jugoslavije. To su bili Ivo Andrić, Branko Ćopić, Miloš Crnjanski, Meša Selimović, Aleksandar Vučo, Dušan Matić, Vasko Popa i Stevan Raičković. Vuksanović podsjeća da u Radio Beogradu postoje izvještaji sa tog skupa, a ideja je da se na svečanoj akademiji čuje originalni glas Ive Andrića. Naime, Andrić je tada posljednji put čitao odlomke iz svojih knjiga, a krajem te godine primljen je u bolnicu, gdje je i umro 13. marta 1975. godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
