Isidora Bjelica za Glas Srpske: Svijest ljudi nemoguće podići bez patnje

Aleksandra Madžar
Isidora Bjelica za Glas Srpske: Svijest ljudi nemoguće podići bez patnje

Banjaluka - Obučena u svoje neobične haljine, sa šeširom, bez kojeg je teško zamisliti njenu glavu i lice, biserima oko vrata, stavom dame, sjedeći u stilskom namještaju Banskog dvora Kulturnog centra, Isidora Bjelica je izgledala kao da smo joj došli u kućnu posjetu.

Sve u vezi sa njom čini se neobično, a osjećaj da dok razgovarate sa njom niste u ovom vremenu je najposebniji. U Banjaluku je stigla da promoviše knjigu "Miris neba", a druženje sa Isidorom Bjelicom u utorak uveče bio je pažljivo biran poklon grada Banjaluke svim damama za 8. mart, jer ona je žena omiljena među ženama. Nešto prije početka književne večeri Isidora Bjelica je za "Glas Srpske" govorila o pisanju, nedaćama umjetnika, životu u 21. vijeku i svojoj vjeri da umjetnost može da mijenja svijest. Nabrajanje njenih romana i detalja iz njene biografije je toliko puta ponovljeno, a i ne bi u ovom tekstu bilo dovoljno mjesta. Zna se da je Isidora Bjelica jedna od onih koja je dokazala da prošlost poznaje odlično, sadašnjost preživljava i osjeća sa svim onim srećama i nesrećama običnog čovjeka, a ponekad se čini da budućnost predviđa otkucajem srca kroz olovku.

Pisala je, kako kaže, i onda kada je živjela u oblacima sreće, ali i onda kada je iz crnih oblaka života tekla kiša tuge, a munje pojačavale bol.

- To je nešto o čemu ja govorim i u "Mirisu neba", svi mi tražimo sreću, ali paradoksalno da bismo shvatili šta je sreća moramo da podignemo našu svest, a svest kod ljudi ne može da se podigne bez patnje. To je jedan čudesni krug sveta u kojem živimo i koji je takav, kakav je. Cela priča o "Mirisu neba" jeste kako da napravimo alhemiju da životnu patnju pretvorimo u svest o tome koliko smo kvalitetni, srećni i šta je ljubav. To je tajna moje knjige. A Milomir Marić imao je strasnu duhovitu opasku o meni. Kada sam ja kukala da mi pisci nemamo dovoljno novca, on mi je rekao: "Ali tada najbolje pišete, trebaju vam takve okolnosti" - ispričala je Bjelica.

Kao djevojčica i tinejdžerka, nastavlja priču, jedna od najčitanijih srpskih književnica družila se sa starijim umjetnicima, slikarima, književnicima, želeći, kako kaže, da bude na izvoru.

- Želeći da zakačim nešto od te njihove genijalnosti i pameti. A onda kada slušate njihove priče, vidite da je za stvaraoce uvek teško. Ono o čemu ja pišem u istorijskim knjigama, mi to, nažalost, ne učimo u školi. Knjiga "Tajni život Srpkinja" je bio šok, jer se ne zna šta je Isidora Sekulić trpela ili šta je trpela Milena Pavlović-Barili, stalno je tako - objašnjava srpska Virdžinija Vulf.

Intimno, jako joj nedostaju Kalajić, Kapor, Pavić, Crnčević...

- Otišle su te veličine, Gaga Nikolić, Bata Živojinović. Volela sam da slušam i o njihovim mukama, jer su oni to pričali kroz humor i šalu. Prosto, ako smem da primetim, naši velikani brže odlaze nego što nam dolaze generacije inspirativnih ljudi i to je ono što me momentalno najviše boli - naglašava ona.

Sve ružno što nam je donio 21. vijek, medijske sadržaje koji se plasiraju i koji od onih koji to ne zaslužuju mladim ljudima grade idole, ne može da gleda ni minut.

- Ne mogu to psihofizički da izdržim, a sa druge strane sve je u životu neki čudni balans. Ako se sećate Velmar Janković je pisao još pre Drugog svetskog rata da on misli da je velik problem srpske kulture naša potpuno određena inteligencija. Mislim da je ta levičarska, snobovska inteligencija koja je prezirala da ode na televiziju, da komunicira sa narodom, dala prostor da nam se otvore mediji za prostitutke i najgori treš. Taj snobizam naše intelektualne elite je ostavio narod prepušten stvarno najnižim mimetičkim obrascima i mislim da bi se to promenilo da bi naša elita morala stvarno da bude manje gadljiva na medije - naglasila je Isidora Bjelica.

Kulturna elita, kaže, postoji, ali je onih koji tu pripadaju sve manje.

- Suviše se svi iscrpljuju u politici, umetnici treba da služe narodu, a ne da se toliko bave politikom. Mi treba da lečimo duše - smatra književnica.

Njeno žensko srce koje nema barijere, što prepoznaju druge žene, vjeruje da umjetnost apsolutno može da mijenja svijet.

- Verujte mi, ja kada sam se udala, mi u stanu nismo imali ništa. Imali smo predivne slike i uvek sam tvrdila da je važnije imati dobru sliku, nego peglu. Znate šta mene ispuni, kada dobijem preko "Tvitera" poruke da neko zbog moje knjige nije abortirao, da je bacio sedative, da je razmišljao o samoubistvu, da više ne razmišlja, pa to je čudo, to je umetnost, to je funkcija umetnosti. Danas su ljudi preopterećeni parama, politikom, a moramo da se vratimo duši i ljubavi - zaključila je Bjelica.

Novi roman

U razgovoru sa publikom u Banjaluci o svojim dosadašnjim romanima, životu, bolesti sa kojom se bori podijelila je jednu jako lijepu vijest. U pripremi je njen novi roman. Bjelica će se ovaj put upustiti u vrtlog istorije i ljubavi.

- Moj sledeći roman će biti veliki istorijski roman o jednoj zabranjenoj ljubavi jednog Obrenovića prema Karađorđevićki - otkrila je ona.

Revija šešira

Tokom večeri dame, koje su većinom bile u publici, uživale su i u reviji Isidorinih šešira, koje za nju predstavljaju maštu, a koje je predstavljala u svim evropskim prestonicama. Ispričala je i anegdotu kako su putnici na karipskom brodu u knjizi utisaka, koju je bilo obavezno ispuniti, napisali da su im se na brodu najviše dopali šeširi plave dame, pa je tako bila pozvana da uradi reviju šešira na brodu, što je sa zadovoljstvom učinila. Poseban smijeh izazvala je njena šala poslije uručenja poklona iz Fabrike obuće "Bema" da je ona jedina poslije Melanije Tramp koja je dobila cipele.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Preminuo čuveni režiser
Preminuo čuveni režiser
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana