U beogradskoj ''Kombank Dvorani'' održana svečana premijera filma "Ime naroda"
BEOGRAD- Biografsko istorijska drama "Ime naroda" Darka Bajića konačno je stigla sinoć pred beogradsku publiku na premijernom prikazivanju u Kombank Dvorani, gdje se ponovo, barem na tren, osjetio taj glamur sličan Holivudu, gdje glumačke zvijezde stižu na crvenom tepihu ponosno i zadovoljno.
Glavni glumci i većina onih pratećih u ovom ostvarenju prošetali su kroz hol Dvorane, pozirali pred fotoreporterima, poneki se slikali i sa fanovima, stvarala se jedna atmosfera koje je publika uvijek željna, da je kultura ponovo na zavidnom nivou.
Projekcija filma u organizaciji distributerske kuće MegaCom film protekla je naravno po svim standardima i mjerama zaštite protiv pandemije, prije svega poštujući distancu i ograničen broj posjetilaca do 500 osoba.
Poslije tolikih putovanja po domaćim festivalima, ostvarenje "Ime naroda" kreće u redovan bioskopski život, i sada je na udaru reakcija gledalaca i stručne javnosti, mada je već dobio nagradu publike "Gorki list" na Festivalu evropskog filma Palić koji je i otvorio, a i glumačke nagrade su osvojili Andrija Kuzmanović i Anja Pavićević na "Filmskim susretima" u Nišu.
Ostvarenje je otvorilo i tradicionalni 13. Leskovački internacionalni festival filmske režije LIFFE, ali u Beograd film nije dolazio sve do sinoć prvi put.
Radnja epske priče proteže se na nekoliko decenija, gdje se prati sudbina čuvenog Svezotara Miletića, poilitičara, advokata, novinara, urednika i osnivača lista "Zastava", čija je ćerka Milica nastavila njegovu žestoku i napornu borbu protiv vlasti, koje su ga lišile slobode, i to je jedino što su i mogli da mu urade, a inače su želeli da prizna svoju navodnu krivicu.
Ljubomir Bandović tumači Miletića veoma autotitativno, skoro dominantno, i film će ostati upamćen kao prva glavna uloga na velikom ekranu ovog glumca, što je zaista neshvatljivo da do sada u tako bogatoj karijeri niko od filmskih ili TV reditelja nisu mu dodjelili vodeće role, osim skoro glavne u ratnom delu "Zaspanka za vojnike" Predraga Gage Antonijevića.
Bandovićev Miletić je prava uvjerljiva gromada, srčan, duševan, emotivan, jako vezan za svoju porodicu, ženu Olgu i ćerku, i radnja ide svojim tokom, dok se ne desi iznenadno prilično neosnovano hapšenje ovog velikog uma, bivšeg gradonačelnika Novog Sada.
Od tog trenutka fokus radnje se prebacuje na ćerku, koja uz majku nastavlja da vodi "Zastavu" i pritom i sama kreće da vlada pisanjem, novinarskim zanatom.
Prva polovina filma, koji inače traje skoro dva i po sata, možda ne uspjeva do kraja da osvoji gledalište, radnja se odvija dosta tromo, i podsjeća na rutinske TV drame kakve su se snimale redovno na RTS-u i prikazivale ponedjeljkom, ili kao da su ti nagli vremenski skokovi i tokovi više primjereni TV seriji nego cjeloevečernjem bioskopskom ostvarenju.
Dinamika se onda pojačava u drugom poglavlju, kada do izražaja dolazi lik Jaše Tomića u izvrsnom tumačenju Andrije Kuzmanovića, rola kakvu nije imao do sada, i nosi je veoma upečatljivo, sa puno strasti i moćne transformacije.
Težište dramske priče je preokrenuto ka ćerki Milici, u tumačenju debitanta na filmu, mlada nada Anja Pavićević.
Koliko god bila simpatična sa beskrajno šarmantnim osmehom, jednostavno ova vrsta uloge joj je došla prerano, jer nema dovoljno iskustva da iznese tako hrabar i kompleksan lik, mada je uz sebe imala vrhunske glumačke partnere.
Uvijek je divno iznova viđati velikog Žarka Lauševića na filmskom platnu, a ovdje je skroz besmrtan sa ulogom Jovana Jovanovića Zmaja, i samo postojanje ovog umjetnika u bilo kom kadru, svakako je praznik za dušu.
Prostora su dobili još Katarina Žutić, u odraslim poodmaklim danima ćerke Milice, udate Tomić, koja je istina sasvim drugačija od svih uloga do sada, smirena, svedena.
Od većih uloga tu je samo još Radovan Raša Vujović, koji oprobanu matricu uporno ponavlja, koristeći slične odnose sa kolegama, svakako viđene u serijama koje neprestano snima (Kralj Petar Prvi, Koreni, Senke nad Balkanom).
Ana Franić kao supruga Olga na žalost ostala je dramaturški na nivou krokija, zanimljive skice i idejne tačke, koja se na tome i završila, šteta za takav propust od velikog talenta.
Problem je upravo u tome što pojedini glumci tako i ne dolaze do izražaja, već kao da su samo statisti sa zadatkom, tek da predstavljaju "scenografiju", da se zadovolji forma, ali ne i suština.
Tako je dosta njih na velikom platnu iz glumačkog sveta više prozujilo i projezdilo kroz svetlosti pozornice (Nikola Ristanovski, Igor Benčina, Milutin Mima Karadžić, Dragan Petrović Pele, Arpad Mesaroš, Jovan Ristovski, Pavle Mensur, Ivan Bekjarev) bez naročito primjetnog zadržavanja.
Projekat sa toliko likova više je idealan za ozbiljnu TV seriju koja će graditi postepeno glavni lik uz sve svoje probleme, previranja, hapšenja, kome nije mogao biti slomljen duh, nada ni ljubav prema svom narodu i svojoj porodici.
Možda će na taj način mnoge stvari biti jasnije, ako se film pretvori u TV seriju, dakle neće se žuriti, i na miru će se autori posvetiti svim likovima, novim i starim, a na malom ekranu mogu da svi karakteri razvuku u tim serijalima, gdje ponekad ima viška.
Poslije komedije "Vikend sa ćaletom", lagano se zahuhtava bioskopska sezona u Beogradu, i pored teške situacije, te svakako je potrebno pozdraviti i pohvaliti intenzitet i u takvim okolnostima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
