RECENZIJA “Falaut”(2024): Dobro došli u apokalipsu VIDEO

Branislav Predojević
RECENZIJA “Falaut”(2024): Dobro došli u apokalipsu VIDEO

Ogromne korporacije dominiraju privredom Amerike, institucije države su u drugom planu, moćni i bogati pojedinci nekažnjeno se igraju sudbinama obični ljudi, a sjenka nuklearnog rata visi nad svijetom...

I ako vam ovo lični opis na Ameriku današnjice, griješite, to je samo alternativna Amerika 50-ih u televizijskoj seriji “Falaut” (Fallout), adaptaciji kultne video-igre, koju jedna sudbonosna razlika dijeli od naše stvarnosti, nuklearne bombe su eksplodirale i svijet je pretvoren u postapokaliptičnu ruševinu.

U tom svijetu u kojem su manje srećni ostavljeni da pokušaju preživjeti u otrovanoj radioaktivnoj pustoši kako znaju i umiju, dok su oni više srećni i značajno bogatiji, udobno preživjeli u luksuznim podzemnim skloništima, počinje prava priča serije “Falaut”, koja se emitovala na striming servisu “Amazon” i u međuvremenu postala jedno od najprijatnih kreativnih iznenađenja godine. Naime, sve kvalitetniji i sve uspješniji talas ekranizacija video-igara na televiziji, kao sljedeće zlatne koke za velike studije striming ere, nakon serija “Arkane”, “Posljednji od nas”, “Halo”, “Tvisted metal”, adaptacijom igre “Falaut” napokon je dobio seriju koja s lakoćom miri kritiku i publiku, rušeći rekorde gledanosti uz obostrano poštovanje, kako gejmerske populacije, tako i dijela publike koji sa svijetom igara nema previše dodirnih tačaka.

U slučaju ove serije, glavni kreativni tandem Džonatan Nolan i Liza Džoj, koji su bili izvršni producenti, odlučili su da isprave svoje greške iz serije “Zapadni svijet” rađene za “HBO”, shvativši da velike ambicije i kompleksnost priče nisu same po sebi dovoljni da se stvori vrhunska serija, već da za to treba vrhunski uravnotežena kombinacija svih njenih dijelova.

Prije svega dobro i jasno razrađen scenario (djelo Ženeve Robertson-Doret i Grem Vagnera), kako bi se kreirao uvjerljiv svijet u kojem se odvija zaplet, te dobro profilisani karakteri junaka koji se u tom svijetu kreću, potom sigurna režija koja pažljivo dozira pripovjedački tempo, zatim i vrhunska glumačka ekipa sposobna da odgovori na zahtjeve scenarista i režisera, te diskretna nadogradnja iz drugog plana putem kamere, muzike i montaže.

U slučaju serije “Falaut”, greške nema, njen svijet se oslanja na ključne postavke igre, ali je hrabro nadograđuje na kvalitetan način, režiserska ekipa na čelu sa Džonatanom Nolanom (režirao prve tri od osam epizoda ukupno) sve vrijeme drži konce u svojim rukama, dok njegov tehnički tim doslovno briljira na svim poljima od sjajne retro futurističke scenografije, preko raskošne kamere do maestralno napisane muzike Ramija Džavadija, koja dodatno pojačava atmosferu u ključnim momentima.

Jednako uvjerljivo igra i glumački ansambl, u kojem naravno briljira ključna trojka, Ela Parnel kao Lusi Meklejn, naivna djevojka odrasla u sigurnosti skloništa, Eron Moten kao Maksimus, siroče iz Pustoši, koje je postalo član religozno-militarističke grupe Bratstvo čelika i maestralni Volton Gogins kao Gul, radioaktivni mutant i lovac na glave, bivša zvijezda vestern filmova, koja 200 godina čeka priliku za osvetu zbog gubitka porodice, tvrdoglavo odbijajući da umre... Čudna trojka, koju splet okolnosti dovede u neželjenu interakciju, a koja zajedno ima priliku da promijeni svijet, nastao na ruševinama nuklearnog rata, ali i da razotkrije krivce za njegov početak i njihov monstruozni plan za stvaranje “vrlog novog svijeta”.

Treba pomenuti da bez obzira na težinu centralne dramsko-društvene tematike, “Falaut” prije svega funkcioniše kao vrhunska zabava, utemljena na upečatljivim likovima, atraktivnoj estetici, otkačenom humoru, brutalnom nasilju, furioznoj dinamici i zastrašujućoj atmosferi. Osobinama, kakve i priliče svijetu kojem su apokalipsu dali oni koji su ga, navodno, trebali štititi, dok su cijenu kao i obično platili oni, koji su zaštitnicima dali svoju vjeru, a zauzvrat dobili smrt i uništenje...

U svijetu televizijskog striminga, adpatacija igre “Falaut” uradila je nešto slično što je uradio film Džordža Milera “Pobjesnjeli Maks: Autoput bijesa” u kinematografiji Holivuda, a to je ekspresivan nauk, da nije važno koliko je priča originalna, već koliko je način njenog pripovijedanja autentičan. Ukratko rečeno, dobro došli u apokalipsu, po ko zna koji put.

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana