RECENZIJA “Don`t Look Up” (2021): Stiže kometa, ode mračna planeta

Branislav Predojević
RECENZIJA “Don`t Look Up” (2021): Stiže kometa, ode mračna planeta

Mlada naučnica na doktoratu astronomije Kejt Dibijaski (Dženifer Lorens), igrom slučaja otkriva džinovsku kometu veličine Mont Everesta, ali njenu sreću zbog velikog otkrića ubrzo mijenja užas kada njen mentor, astronom Rendal Mindi (Leonardo Dikaprio), otkrije da kometa juri pravo u Zemlju i da čovječanstvo ima šest mjeseci da izbjegne uništenje ljudske vrste.

Zaplet, koji zvuči kao kliše za holivudskih akcioni blokbaster, u rukama filmadžije Adama Mekeja, pretvara se u brutalno oštar film crne komedije. Režiser, scenarista i producent, koji je počeo karijeru u slavnom komičarskom šou “Subotom uveče uživo”, nastavio je serijom niskobudžetnih komedija sa Vilom Farelom u glavnim rolama, da bi u drugom dijelu karijere pravio otklon prema angažovanim društveno-političkim satirama, poput ostvarenja “The Big Short” i “Vice”, kojima se pridružuje i film “Don`t Look Up” rađen za “Netfliks”.

Velika očekivanja, podstaknuta zvjezdanom glumačkom postavom, a potom i burnim reakcijama na društvenim mrežama, omogućili su filmu gledanost, uz podijeljene polemike na račun njegove ne baš suptilno profilisane humorističke poetike. Ipak, Mekej kao iskusni komičar dobro zna da je na pitanje “Gdje je granica humora”? postoji samo jedan odgovor - Granica ne postoji! Kada naučnici otkriće podijele sa kabinetom američke predsjednice Dženi Orlean (Meril Strip), koja pritisnuta važnijim problemima, poput čuvanja rejtinga, nije zainteresovana za rušenje vlastite popularnosti pričama o katastrofi, publika brzo shvata da ovo sigurno nije akcioni spektakl, već jedna brutalno i otvoreno postavljena satira na račun naše stvarnosti, pod pritiskom fiktivne (kometa), a možda i stvarne opasnosti (pandemija). Vrlo brzo, nakon desnice, na red dolaze demokrate i liberali, nezavisni mediji, borci za društvenu ravnopravnost, tehnološki magnati, obični ljudi i svako drugi ko se našao na putu režiserove ideje da snimi kritično usmjeren film o svijetu, u kojem je postalo nemoguće jasno razgovarati bez sakrivenih motiva.

“Don`t Look Up” svoju satiričnu oštricu možda usmjerava na samoopijenost političkih elita, koje se udružuju sa pohlepom krupnog kapitala, da bi putem medija  stvorili svoju realnost, ali nisu ni pošteđeni ni obični ljudi koje više zanima šta će biti sa vezom popularnog para, nego sa propašću svijeta. I taman kada pomislite da će zdrav razum pobijediti i da će planeta biti spašena, priča se usmjeri u još gorem pravcu, a Mekej postaje nemilosrdniji, vodeći je do humorističkog ekstrema i uništenja.

Lako je shvatiti zašto se ova pseudoapokaliptična premisa dopala Dikapriju, dugogodišnjem aktivisti za klimatske promjene, koji se ovdje sjajno poigrava sa svojim imidžom seks simbola u liku isfrustiranog oca, muža i naučnika u krizi srednjih godina u glumačkoj saradnji sa strastvenom glumom Lorensove, koja vrelu frustraciju naučnice zbog manjka zdravog razuma u modernom svijetu brilijantno predstavlja na ekranu. Posebno je zabavno gledati Kejt Blanšet i Tajlera Perija, koji zaista jedu svoje scene kao Bri Evanti i Džek Bremer, voditeljski par, koji je profesionalnu veselost i lažni optimizam pretvorio u umjetničku formu. Mark Rajlans takođe blista u sporednoj ulozi Pitera Išervela, jezivog direktora tehnološkog giganta nalik na likove poput Bila Gejtsa i Ilona Maska, spremnog na žrtve (tuđe) u ime nauke, napretka i ogromne zarade.

Vješto vodeći priču o kometi, koja ne zna šta joj se nalazi na putanji i o ljudima, koji znaju kuda ide putanja komete, ali im je lakše držati glavu pognutu radi sopstvenog sitnog interesa, scenarista Mekej možda povremeno gubi konce kao režiser. Posebno na planu histerične montaže i upotreba kadrova prirodnih ljepota, kojim kvari ritam i duhovitost scenarističkog zapleta, ali na kraju njegov film uspijeva da nas nasmije većim djelom. Iako, skoro svaki put smijeh zagušen gorkom knedlom u ustima.

“Don`t Look Up” jeste efektna satira, ali ima problem što je naša realnost svakog dana sve bliža scenariju najluđe moguće komedije. I ako mislite da Mekej pretjeruje, sjetite se da je Americi donedavno predsjedavao čovjek, koji je preporučivao varkinu kao lijek za koronu, dok kompanijom “Tesla” upravlja čovjek koji tvrdi da je sve bliži ugradnji čipa direktno u ljudski mozak. I nisu jedini, na ovoj sve mračnijoj planeti!

Ocjena 4

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana