Krik distopijske budućnosti i danas odjekuje

Smješten u, danas nama blisku, 2026. godinu, u svoje vrijeme bio je najskuplji nijemi film svih vremena. Koštao je pet miliona rajhsmaraka (što je nekih 200 miliona današnjih američkih dolara).

Urbana utopija, klasno raslojavanje u kapitalističkom društvu, napredak i štetnost koju donosi tehnologija okosnice su radnje ovog ostvarenja, jednog od pionirskih u svom žanru.

Gotovo čitav vijek nakon objavljivanja “Metropolis” je ostavio značajan trag na svijet kinematografije i trag na društvo po, za tadašnji period, izuzetno dobrim vizuelnim efektima i fotografijom filma, koji su prikazali ne tako dobru budućnost. Krik “Metropolisa” i danas odjekuje, jer kako se čini, film je predstavio samo jednu vrstu predskazanja budućnosti, u nešto drugačijem ruhu.

Glavni lik je Freder, sin glavnog čovjeka i arhitekte Metropolisa, koji živi u izobilju i zaštićen od spoljnih uticaja, što mu daje naivan i idealističan pogled na svijet. Marija je žena iz radničke klase koja je propovjednik budućnosti u kojoj će vladajuća elita (koju simbolizuje glava) i široke radničke mase (ruke) uz pomoć posrednika (srce) naći način da koegzistiraju zajedno. Freder u spletu okolnosti postaje srce i zajedno s Marijom se bori protiv sila koje pokušavaju da spriječe ostvarenje proročanstva.

Osim pomirenja klasa, fokus radnje filma je i na vizuelizaciji tehnologije budućnosti i na pomenutom uticaju tehnologije na samo društvo, što je ostavilo odjek i decenijama nakon objavljivanja filma. Pomirenje između glave i ruku mora biti u srcu, ostavljeno je kao svojevrsna poruka na kraju filma i u tom kontekstu uspjelo je u fikciji, ali ne i u stvarnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.