Sestre Kačavenda iz Gradiške treniraju u istom klubu: Njih četiri dišu kao jedna

Miloš Vasiljević
Sestre Kačavenda iz Gradiške treniraju u istom klubu: Njih četiri dišu kao jedna

GRADIŠKA - Nije čest slučaj da četiri sestre istovremeno treniraju u jednom klubu, a još manje da to čine sa velikim uspjehom kao što je to kod podmlatka porodice Kačavenda iz gradiškog sela Laminci. Milica, Dunja, Milana i Mikaela u svoju vitrinu naredale su čak 118 medalja, čime su pokazale da ih, osim sestrinske, spaja i ljubav prema karateu.

Riječ je o odbrambeno-borilačkom sportu u kojem do izražaja dolazi želja za pobjedom, što su ove djevojčice i pokazale jer su samo u prošloj godini osvojile 50 medalja.

Strast za uspjehom kroz zdravo odrastanje odvela  ih je u Karate klub Sensei karate do iz Nove Topole. Tu su naučile prve poteze i već šest godina nižu uspjehe na parteru, a poseban je osjećaj kada se sve četiri pojave na istom takmičenju.

Najstarija je Milica i ona ima najviše uspjeha. Lani je kao reprezentativka BiH nastupila na Balkanskom prvenstvu u Beogradu. Osim toga, bila je treća na prvenstvu BiH, prva na regionalnom takmičenju, kao i u Srpskoj. Tri puta je proglašena za najbolju sportistkinju na takmičenjima, a za “Glas” kaže da je izabrala karate jer voli pobjednički duh.

- Strast sa treninga pokušavamo da prenesemo i na takmičenja. Prošla godina bila je najuspješnija, a kod karatea najviše mi se sviđa borba i želja da dam sve od sebe. Do sada imam 39 medalja - rekla je Milica.

Njena najmlađa sestra Mikaela kaže da je na karate krenula jer obožava da trenira sa sestrama. I bliznakinje Dunja i Milana sa zadovoljstvom idu na svaki trening, a sedmično je njih najmanje četiri.

 - Karate mi je na prvom mjestu, a trener nam prenosi veliko znanje kako bismo svaki dan bile bolje i pravile zapažene rezultate. Kada završimo s treninzima i dođemo kući, ponovo pričamo o karateu - rekla je Milana.

I njena bliznakinja Dunja skoro šest godina je na parteru sa sestrama. Ona, pored individualnih, akcenat stavlja i na timska takmičenja.

- Do sada imam 33 medalje, kate dobro radim, a zajedno sa sestrama učestvujem u kata timu, jer zajedno smo jače - rekla je Dunja.

Punu podršku imaju i od roditelja. Majka Mirjana naglašava da je svaka fizička aktivnost dobra, te da je to prvenstveno i bio razlog što su djevojčice izabrale sport.

- Bilo kojim sportom da se bave, odlično je za razvoj, fizički i psihološki. Upisali smo ih da vježbaju, treniraju, ali i da ih odvojimo od telefona - rekla je Mirjana.

Sve pohvale stižu i od trenera Darka Kezije koji kaže da je ponosan da u klubu imaju četiri sestre, što nije čest slučaj u bilo kom sportu.

- Sestre Kačavenda, koje treniraju isti sport u jednom klubu, su jedinstvene o tom pitanju u Srpskoj, ali i šire. Mi smo mali klub, ali prošlogodišnji rezultati za nas su veliki. Osvojili smo 101 medalju, od toga 91 u pojedinačnoj konkurenciji i deset u ekipnoj - rekao je Kezija.

Nije teško izračunati, uz osmijeh ističe Kezija, da su sestre Kačavenda osvojile polovinu tih medalja.

- Njihova  prednost  je što se takmiče u svim disciplinama, kate i borbe, ali i ekipno. One su pokretač u klubu, a ostali često dođu zbog njih, jer su pravi primjer kako djeca treba da se ponašaju - rekao je Kezija i dodao da iza njih stoje veliki rad, trud i zalaganje.

Odlikaši

Mirjana Kačavenda kaže da su njena djeca i odlični učenici, a školu i sport uspješno usklađuju jer, kako kaže, pravilno koriste vrijeme.

- Treninzi mogu biti samo dodatni motiv da dobro uče, a nikako prepreka. Malo je otežavajuće što u Lamincima živimo, u Gradišci je škola, a u Dubravama treninzi, ali sve stižemo, ne žalimo se - rekla je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana