Posljednji na korzu stajali prvi pred tablom

Vanja Žarković
Posljednji na korzu stajali prvi pred tablom

Banjaluka - Nekadašnji maturanti, koji su sa diplomom zubotehničara iz banjalučke Medicinske škole izašli prije ravno 50 godina, zlatni jubilej obilježili su veselim druženjem simbolično ga započevši sadnjom lipe.

Lijepo subotnje jutro, obasjano suncem, obećavalo je da će njihova misija biti obavljena onako kako su priželjkivali. Radost je lebdjela u vazduhu jer su poslije više desetina godina ponovo vidjeli draga lica. Elegantne dame i dobrodržeća gospoda na susret su pristigli iz raznih zemalja.

Neki su se prepoznali po pogledu, drugi po osmijehu, a povratak u vremena igranki, šetnji korzom, đačkih uniformi, vožnji dajacima i romantičnih ljubavi izmamili su pregršt emocija. Odmah na početku su dali do znanja da ovo okupljanje nije podsjetnik na to da jure godine, već pokazatelj da ostajemo mladi onoliko koliko to želimo i osjećamo. Nimalo lak zadatak, okupiti cijelu generaciju koju je ratni vihor odveo na različite strane svijeta imao je Radomir Kosić. Baš kao što je i u đačkim klupama, prije pola vijeka, uspješno ispunjavao sve zadatke, a kasnije i kao ambasador BiH u Kairu, Nigeriji, Sudanu, Etiopiji i mnogi drugim zemljama, tako je bilo i ovaj put.

Nekadašnji maturanti, a danas, kako za sebe kažu, “ljudi u najboljim godinama”, prisjetili su se najljepšeg, đačkog doba, ali i zajedništva koje je vladalo nakon ulaska u svijet odraslih.

Da ratne nedaće nisu mogle pomutiti neraskidiva prijateljstva potvrdila je i Enisa Bajrić, koja je potegla čak iz Švedske kako bi stisnula ruku i zagrlila one sa kojima dijeli najljepše uspomene. Kaže da ju je u Banjaluku dovela želja da vidi prijatelje, prošeta Gospodskom, da obiđe ulice koje krase stogodišnja stabla kestenova, dotakne samo srce grada na Vrbasu.

- Svake godine dolazim u Banjaluku i ne propuštam druženja sa školskim drugarima. Zajedno uživamo u čarima našeg grada. Oduševljava me to što je ovo i dalje lijep i čist grad, a najviše me očarava miris lipa. Možda se mnogo toga primijenilo, ali lipe su ostale iste - sjetno je kazala Bajrićeva, koja je dirljiva sjećanja ovjekovječila među koricama autobiografske knjige “Put u nepoznato”, i to na švedskom i na “našem” jeziku.

Obećala je da će se u nastavku njenog literarnog puta naći i prijatelji iz klupa. Sadeta Mujčinović, koja je došla iz Sanskog Mosta, dodaje da je lijepih trenutaka bilo bar za tri knjige.

- Uniforma s amblemima je bila obavezna u ono vrijeme. Profesori su namjerno u “kasnim satima”, odnosno poslije osam uveče, šetali gradom da vide da li je neko od đaka na korzu i, ako ga slučajno ugledaju, taj učenik bi sutra prvi bio prozvan. Nismo mogli zamisliti dan, a da poslije škole ne prošetamo bar dva kruga korzom, i tačno smo znali ko gdje stoji. Bilo je i đačkih ljubavi, ali i to smo morali kriti od profesora. Možda su baš zbog toga i bile posebne - kazala je Mujčinovićeva.

Prema njenim riječima, profesori su bili teški na ocjenama, pa su đaci morali dobro da zagriju stolicu.

- Oduvijek smo osjećali poštovanje prema profesorima, koji su nas, prije svega, učili čovječnosti i disciplinovanosti, a te, možda i najvažnije, lekcije su ostale duboko u nama - kazala je ona.

Prvi pred tablom, ali ne zbog “kasnih” šetnji korzom, nerijetko je bio Anto Ban, koji živi u Kreševu.

- Svaki drugi profesor koji bi ulazio u razred rekao bi “Dobar dan, Anto Ban”, a ja bih otpozdravljajući odmah krenuo pred tablu da odgovaram - prisjetio se Ban, dok su njegovi drugari, baš kao nekad, kroz smijeh ponavljali “Dobar dan, Anto Ban”.

Iako je većina nastavila obrazovanje u struci, Miladin Kaurin je postao najbolji stomatološki tehničar među pravnicima. Uprkos tome što je završio pravni fakultet, želja da pomaže sugrađanima da imaju blistav osmijeh je prevagnula.

Da su godine samo broj najbolji je dokaz Savan Roganović, kome se uskoro smiješi 70. rođendan, a on sportom i šarmom “prkosi” vremenu. Kaže da pozitivno razmišljanje i sportske aktivnosti čuvaju duh i tijelo, zbog čega ne propušta treninge tenisa, ali ni uživanje sa dobrim društvom. Jedna od njegovih drugarica veselo dodaje da na ovaj “spisak” treba dodati i lijepe žene, a Roganović se na ovu opasku, kao pravi džentlmen, samo nasmiješio.

Posadivši lipu, nekadašnji đaci prisjetili su se da je Banjaluka slovila za jedan od najljepših gradova u bivšoj Jugi. Čuli su da se posljednjih godina epitet “grad zelenila” sve tiše izgovara, pa su poželjeli da to isprave i da grad njihove mladosti opet postane raj za oči i dušu. Srećni što su zasadili drvo u blizini parka, odakle puca pogled i na “krivi sat”, koji je bio i ostao jedan od glavnih orijentira za sastanke mladih, uputili su se u obližnji kafić.

Smiraj dana su dočekali u jednom banjalučkom restoranu, gdje su na plesnom podijumu pokazali da su u izvrsnoj formi i da ih krasi mladalački duh. Nizale su se anegdote, priznavale stare ljubavi, a uz zdravicu i dobru trpezu slavili su do sitnih sati. Pao je i dogovor da se dogodine ponovo okupe i uz evergrine i melodije iz školskih dana ožive najljepše uspomene.

  • Bili smo složan razred i zajedništvo nam je pomoglo u mnogim teškim trenucima, pa se tako ne planiramo osipati bar ni narednih pedeset godina - kazala je ova vesela družina.

Pripreme za proslavu

Jelena Dukić je ispričala da ima detalja koji su zajednički svim generacijama, pa su tako i oni kraj srednjoškolskog obrazovanja obilježavali cjelodnevnim slavljem. Matura, kao kruna školovanja, morala je biti dostojno proslavljena. Trudili su se da zablistaju u najboljem izdanju. Odijela su se šila specijalno za tu priliku, a djevojke su nosile duge, elegantne haljine.

- Ideali ljepote su se promijenili, ali radost zbog ulaska u svijet odraslih nije - rekla je Dukićeva, koja i danas plijeni ljepotom.

Uče od mlađih

Iako nove generacije mogu mnogo da nauče od vremešnih maturanata, Radomir Kosić uz osmijeh priznaje da su na ideju da zasade lipu došli po ugledu na mlade maturante, koji su to nedavno učinili. Kosić je zahvalio Gradskoj upravi Banjaluka jer je obezbijedila prostor na kojem će niknuti lipa, preduzeću “Tamaris”, koje je darovalo sadnicu za ovu priliku, kao i Arminu Kobilju, koji ih je dočekao i ugostio u svom lokalu.

- Na druženje je došlo petnaestak kolega i njima najviše zahvaljujem. Srećan sam što će naša lipa krasiti naš grad i podsjećati na jednu mladost - rekao je Kosić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana