Najslađi med sa rodne grude

Ova mlada žena jedna je od prvih povratnika u svoje selo Gornja Mravljača, udaljeno 20 kilometara od Foče. Osim što je prva među povratnicima, Milanka se već šest godina na svom rodnom tlu bavi pčelarstvom.

- Želja za rodnom grudom učinila je svoje i odlučila sam da se vratim u Mravljaču. Nevolja me je natjerala da počnem da se bavim nečim, a iz ljubavi sam se odlučila za uzgoj pčela. Počela sam sa dvije košnice, a vremenom sam napredovala, tako da danas imam 60 košnica i godišnje uspijevam da proizvedem od 350 do 500 kilograma meda - priča Đevićeva.

Uz sve to, Milanka nije razočarana svojim životnim preokretom. Nije ni sanjala da će se vratiti u Mravljaču, ali, kako kaže, teže je prevagnulo. Ratna dešavanja se brzo zaborave, ali rodna gruda nikada.

- Kada smo izbjegli iz sela, našla sam posao u jednoj fočanskoj firmi. Ni to nije bilo trajno rješenje, jer se firma uskoro zatvorila, a ja ostala bez posla. U svemu tome jedina, mnogima tamna strana, Mravljača, meni se učinila svijetlom. I eto, danas sam sa ponosom opet svoj na svome - ističe Đevićeva.

U selu Gornja Mravljača prije rata živjele su višečlane porodice Đević, Trbo, Božanović, Đoković. Poslije Dejtonskog sporazuma Mravljača je pripala opštini Foča-Ustikolina u Federaciji BiH. Svi seljani su morali da napuste svoja ognjišta, koja su im poslije spaljena, uništena, a selo razoreno. Danas u Mravljači pored Milanke živi još jedan povratnik, a njihove kuće obnovljene su donacijom Karitasa.

- Život je ovdje surov i težak. Put do sela je loš, nepristupačan, struje nema, a sa vodom se nekako snalazimo. Vlasti u Federaciji žele održiv povratak, a osnovnih uslova za to nema - priča Milanka i dodaje da je ona svoju dnevnu sobu donacijom napravljene kuće morala da pretvori u radionicu.

Iako je život u Mravljači težački, Milanka uspijeva da se sama izbori, pa čak i da napreduje. Čim ševa propjeva, počinje sa napornim radovima po mravljačkim padinama, čišćenjem košnica, mijenjanjem saća, širenjem društva pčela i na kraju sa vađenjem livadskog meda visokog kvaliteta. I tako cijelo proljeće, ljeto i jesen.

- Zima je ovdje vrlo jaka, sve bude okovano snijegom i ledom, odsječeno od civilizacije. Tada sam primorana da provedem nekoliko dana kod brata u Foči, ali i tada redovno obilazim pčelinjak - priča Đevićeva.

Uzgajanje pčela

Prema Milankinim riječima, iako je selo Mravljača sada pomalo jezivog izgleda, zaraslo u korov i trnjinu, teren je idealan za uzgoj pčela. Čist i zdrav vazduh, nezagađena priroda, bez pesticida i otpada. Da nije toga, nikada ne bi napredovala. A da su ovdašnji uslovi najzahvalniji za proizvodnju meda, svjedoči činjenica da je Milanka na sajmu u Ustikolini osvojila srebrnu plaketu za kvalitet meda.

- Nadam se da će kvalitet mravljačkog meda osvojiti tržište, jer je ljekovit i ne zaostaje mnogo za hercegovačkom kaduljom, jednim od najboljih - optimistična je Đevićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.