Gordan Kičić, glumac i producent za Glas Srpske: Senke nad Balkanom uvijek iste, samo su kostimi drugačiji

Aleksandra Glišić
Gordan Kičić, glumac i producent za Glas Srpske: Senke nad Balkanom uvijek iste, samo su kostimi drugačiji

Heroji našeg vremena su obični ljudi koji se bave svojim poslom i bore se za svoje porodice i za egzistenciju.

To su heroji današnjice koji uspevaju da zadrže izvesnu pristojnost i nivo svojih života, ne samo materijalno nego i duhovno. Mnogo toga zavisi od pojedinaca koji će se uspeti odupreti svakodnevnim izazovima, posebno moralnim, kaže popularni beogradski glumac Gordan Kičić.

Poslije široke lepeze uloga u pozorištu, filmu i serijama briljirao je i u novom projektu Dragana Bjelogrlića "Senke nad Balkanom". Kičić je u ulozi negativca Alimpija Mirića oduševio publiku u regionu i još jednom pokazao fantastičnu sposobnost za glumačku transformaciju.

GLAS: "Senke nad Balkanom" izazvale su  veliko interesovanje publike, ali i oprečna mišljenja. Bez obzira na to publiku su prikovale za male ekrane. Koliko se ova Vaša uloga razlikuje od svih koje ste prethodno snimili i šta Vas je najviše privuklo ovoj seriji?

KIČIĆ: Pre svega je veoma zanimljiva tema, a mislim da su Bjela i svi pisci napravili odličan posao u konstrukciji kompletne serije, a naročito u vezi sa mojim likom. Moram da priznam da sam posle dugo vremena imao dobro napisanu ulogu što je nažalost kod nas stvarno retkost u poslednje vreme. To je premisa da bi nešto bilo dobro, a onda sam je posle nadgradio u saradnji i dogovoru sa Bjelom i sa piscima i prosto to je to. Snimali smo i radili dugo. Bilo mi je zanimljivo da prvi put igram negativca i imao sam inspiraciju jer uvek je izazov kad dobijete nešto što niste inače radili. Sve se poklopilo.

GLAS: Možete li da povučete paralele između tadašnjeg i današnjeg Balkana?

KIČIĆ: Ništa se nije promenilo. Sve je manje više isto. Na ovim prostorima svako vreme nosi iste stvari. Ljudska ćud i mentalitet ljudi na ovim prostorima nisu se značajno promenili. Apsolutno su to slični okviri. Iste senke nad Balkanom se nadvijaju i danas samo u malo drugačijim kostimima.

GLAS: Ovaj projekat je okupio glumce sa prostora cijele bivše Jugoslavije. Koliko su takve koprodukcije značajne i za budućnost opterećenu prošlošću?

KIČIĆ: To nije samo isti prostor, nego isti jezik, nasleđe, istorija. Potpuno je blesavo da ne sarađujemo, barem u tom domenu kulture, naročito kada su teme takve da obuhvataju sve te narode i narodnosti, kao što se ranije govorilo, iz bivše države. To je sasvim normalna stvar i putokaz u budućnost.

GLAS: Film "Patuljci sa naslovnih strana" u kome igrate glavnu ulogu u bioskope stiže 25. januara. Da li je ovo pravo vrijeme za priču o voditelju rijaliti programa, čiji lik tumačite? Kakav je Vaš stav o toj vrsti zabave i da li biste ikada ušli u takav program?

KIČIĆ: Ne, ne bih nikada. To je fenomen savremenog društva gde ljudi imaju potrebu da žive tuđe živote, da imaju jednu dozu voajerizma. Ljudi posmatraju i poistovećuju se sa nekim potpuno, sa nekim sadržajima koji zapravo ne oslikavaju realnu sliku stvari, već paralelnu realnost koja je napravljena u filmskim i TV studijima. Taj fenomen je zaslužio da ipak dobije tu vrstu kritike i osvrta koji smo napravili u tom filmu.

GLAS: Nasuprot rijalitijima stoji visoka umjetnost. Da li vjerujete da umjetnost danas može da mijenja svijet?

KIČIĆ: Svakako da ne, ali možda može da podstakne ljude koji gledaju umjetničke sadržaje na razmišljanje, na neku globalnu promenu, da postavi neka pitanja i da ukaže na nešto. I da nasmeje i napravi kritiku, duhovitu, ozbiljnu ili kakvu god. Tako da svakako mislim da kultura ima tu vrstu snage i dalje, ali ne verujem da može da menja svet.

GLAS: Ljudi sve manje vjeruju političarima koji im kreiraju živote. Da li umjetnici mogu da to nadomjeste i ukažu im na neke važne stvari?

KIČIĆ: Mi umjetnici direktno i indirektno učestvujemo u javnom životu. Svaki naš stav i komentar ili beg od komentara, učestvovanje i neučestvovanje u nečemu skreću pažnju. Prosto mi u našim poslovima i delovanjima možemo da i te kako ukažemo šta su osnovni problemi, ali ne možemo da direktno utičemo na njihovo rešavanje.

GLAS: Okušali ste ste i kao producent. Jeste li tek tada iz prve ruke vidjeli kako je teško doći do novca za projekte u kulturi?

KIČIĆ: Neobično je teško kod nas finansirati projekte iz kulture. To su takvi herojski poslovi od strane svih ljudi koji se bave time i stvarno treba uložiti nadljudske napore. A imamo vrlo skromnu satisfakciju. Postavlja se pitanje za koga se prave filmovi kad narod ne ide u bioskope. Jedino što narod gleda je televizija, tako da su televizijski sadržaji sada daleko primamljiviji od filmskih. Publika slabo ide u bioskop u odnosu na ranije. Sada se sve to preselilo u neku kućnu radinost putem kablovskih kanala, operatera i opcija. Bioskop je moćniji u kući, ali u svakom slučaju treba znati kada se pojavi neki film da su se ti ljudi stvarno mnogo namučili da bi napravili tako nešto.

GLAS: Iako je stanje u branši veoma loše, Vi ste uvijek optimista. Da li je i to recept za uspjeh?

KIČIĆ: Svakako jeste teško, nema mnogo izbora u profesionalnom smislu, nema puno projekata... Dešavaju se neke stvari, pomeraju se, ali to je na nekoj maloj lestvici. Ali sa druge strane šta da se radi, svako u svom domenu treba da se potrudi da od sebe da sve što može ako može da promeni nešto, da unapredi sebe i ljude oko sebe, onda je to uspeh. Ljudi trebaju pronaći inspiraciju u sebi i bližnjima i da idu napred.

GLAS: Možete da se pohvalite značajnijim nagradama. Kako doživljavate nova priznanja?

KIČIĆ: Imao sam sreću da kao mlad glumac dobijem bitne nagrade. I tada mi je to mnogo značilo i shvatao sam to kao neku vrstu potvrde mog rada. Kako su godine prolazile shvatite da te nagrade nemaju vrednost kao što su ranije imale. Veoma je lepo kada ljudi prepoznaju vaš rad, nagrade su deo našeg posla i veoma mi je drago zbog njih. Ali ništa mi nisu značajno donele. Na primer kada negde u inostranstvu dobijete priznanje to značajno utiče na vašu karijeru.

Porodicu čuvam samo za sebe

GLAS: Porodicu čuvate daleko od očiju javnosti. Da li je to Vaše pravo skrovište?

KIČIĆ: Imam dužnost baveći se ovim poslom da razgovaram sa novinarima, da delim svoje mišljenje, da se pojavljujem na događajima... Ali privatnost, porodica i deca su mi najvažnija stvar i to čuvamo za sebe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana