Misterija zvana Hemingvej: Nobelovac, ratnik, špijun i razbijač

Rođen je 21. jula 1899. godine. Bio je veteran Prvog svjetskog rata i pripadnik pariskog udruženja izgnanika, koji su kasnije bili poznati kao "izgubljena generacija".

Dobio je Pulicerovu nagradu 1953. godine za svoj roman "Starac i more", kao i Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine.

Hemingvej je preživio rane od udara granate, tri saobraćajne nesreće, trovanje antraksom, upalu pluća i šumski požar. Preživio je i dva pada aviona, i to u roku od dva dana.

Na kraju je pucao sebi u glavu.

Hemingvej je bio talentovan pisac i novinar, sklon alkoholu i tučama. Aktivno je učestvovao u Prvom svjetskom, Grčko-turskom, Španskom građanskom i Drugom svjetskom ratu.

Bio je ratni dopisnik, ali i borac, što mu je omogućilo da stekne ogromno iskustvo i skupi solidnu građu za svoje pisanje.

Objavio je "Tri priče i deset pisama", "U naše vrijeme" i "Proljećne bujice" na početku svoje autorske karijere. Te knjige skrenule su pažnju na novo književno ime.

Slavu stiče romanom "Sunce se ponovo rađa". To je bio roman o ljudima "izgubljene generacije". Tako je označena generacija mladih koja je preživjela strahote Prvog svjetskog rata i iz njega ponijela ne samo fizičke nego i duševne ožiljke.

Hemingvej je napisao romane "Zbogom oružje", "Snjegovi Kilimandžara", "Imati i nemati", a iskustvo iz Španskog građanskog rata pretočio je u roman "Za kim zvona zvone".

Popularnosti ovog romana doprinijela je filmska verzija sa Garijem Kuperom i Ingrid Bergman u ulogama Roberta Džordana i Marije.

Godine 1950. izašao je roman "Preko rijeke, pa u šumu", kojeg je kritika proglasila najslabijim djelom Ernesta Hemingveja.

Ubrzo Hemingvej, u inat kritičarima, objavljuje roman "Starac i more" i njime zadobija ponovo nepodijeljena priznanja kritike, Pulicerovu nagradu za književnost, a 1954. godine i Nobelovu nagradu za književno djelo.

Kada je osjetio da mu zdravlje popušta i onemogućava život kakav je želio da živi - izvršio je samoubistvo.

Hemingvej je bio mnogostrana ličnost sa mnogim strastima i često se ponašao nekonvencionalno.

U periodu dok je bio u Montani, Hemingvej je, navodno, živio sa medvjedom sa kojim je provodio puno vremena. Bili su dobri prijatelji, a znalo se dogoditi da se pisac napije i zaspi pored medvjeda.

Kao provjereni obožavalac alkohola smatrao je da je najbolje potrošiti sav novac na šampanjac.

Za Hemingveja se pričalo da je bio povezan sa sovjetskim KGB-om i američkim FBI-jem.

Univerzitet Jejl izdao je publikaciju u kojoj se navodi da je KGB sarađivao sa Hemingvejem za vrijeme Staljinove vladavine. Prema dokumentima iz te publikacije, njegovo kodno ime je, navodno, bilo "Argo".

Prema tim tvrdnjama, Hemingvej nije mogao da pruži Sovjetima "ništa korisno".

Takođe, američki FBI je nadzirao Hemingveja, pa su njegovi prijatelji tvrdili da je posljednje godine života pisac proveo u paranoji.

Poslije se ispostavilo da je Hemingvej bio u pravu kada je tvrdio da mu neko prisluškuje telefonske razgovore i čita poštu.

Naime, FBI je godinama kasnije objavio spis u kojem je potvrđeno da je Hemingvej, prema naredbi nedodirljivog šefa unutrašnje bezbjednosti SAD Edgara Huvera, stavljen na listu za praćenje tokom četrdesetih godina prošlog vijeka.

Hemingvej je bio veoma strog prema sebi dok je pisao. Jednom novinaru priznao je da je roman "Zbogom oružje" mijenjao čak 39 puta.

Veliki pisac je često u razuzdanim noćima uzimao ulogu barskog razbijača. Izlazio je u provod sa svojim prijateljem, takođe čuvenim piscem Džemsom Džojsom.

Džojs bi upadao u nevolje, a onda bi dolazio Hemingvej, koji je imao "tešku građu i tešku ruku", i mlatio njegove suparnike.

Ernest Hemingvej je jedan od sinonima za kvalitetnu i angažovanu književnost. Živio je, pisao i okončao život - po svojoj volji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.