Susret sa “kćeri” poslije 22 godine
Prijedor - Prijedorčanka Vesna Marić krenula je juče na put u daleku Bjelorusiju, gdje će posjetiti porodicu Olge Lagutenok, kojoj je 1991. godine, kada je imala samo deset godina, bila domaćin u okviru programa za rehabilitaciju djece pogođene černobiljskom katastrofom.
- Nemam riječi kojima mogu da iskažem svoju radost što ćemo se vidjeti poslije toliko godina. Olga je tada u Prijedor došla sa još 175 bjeloruske djece i 15 vaspitača, koji su u primateljskim porodicama boravili mjesec - kazala je Vesna.
Dodala je da je mnogo zavoljela tu krhku djevojčicu i da je bila veoma razočarana što nije mogla da je usvoji.
- Bile smo u kontaktu do 1995. godine i od tada se nismo čule, sve do lani, kada sam poslije višegodišnjeg traganja putem interneta i izvjesnog Pavela putem društvene mreže “Fejsbuk” uspjela da je pronađem na novoj adresi u gradu Slavgorod. Ispostavilo se da je i ona tražila mene, a ja nju i od tada smo stalno u vezi i putem “Skajpa” i naša želja da se ponovo vidimo bila je jača od svega - rekla je Vesna i dodala da je Olga Lugatenok danas mlada žena sa kćerkom od 12 i sinom od dvije godine.
- Trenutno je na porodiljskom odsustvu, koje u Bjelorusiji traje tri godine, pa nije u mogućnosti da dođe u Prijedor - ispričala je Vesna.
Dodala je da je zato ona gotovo svakodnevno pozivala da dođe u Bjelorusiju i da su se sada stekli svi uslovi da krene na taj daleki put i vidi svoju djevojčicu. Kaže da je Olgu zavoljela za tako kratko vrijeme i da ne pravi razliku između nje i svoje djece.
- Još mi je pred očima slika te preplašene desetogodišnjakinje duge kose u crvenoj jaknici, zavezanoj konopcem. Kad sam je privila uza se, osjećala sam se kao da je moje dijete, toliko mi je bilo žao što je tako mala preživjela strahote Černobilja - sjeća se Vesna prvog susreta i dodaje da se od tada, iako je prošlo dosta vremena, ništa nije promijenilo i da sa istim osjećanjem kreće na put da se opet sretnu.
Pokloni
Vesna je rekla da joj je kćerka pomogla da kupi kartu do Bjelorusije, da u Slavgorod, koji je oko 400 kilometara udaljen od Minska, nosi pregršt poklona iz Prijedora, ali da je najvažnije što joj, i 22 godine poslije, kreće raširenih ruku u zagrljaj.
- Kad smo se rastajale, obećala sam joj da ću doći po nju i, evo, sad svoju želju ispunjavam - kazala je Vesna.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
