Manastir Lovnica kod Šekovića, zadužbina kralja Dragutina Nemanjića

Manastir Lovnica kod Šekovića, zadužbina kralja Dragutina Nemanjića 06.01.2009 10:00 | Slobodanka Savić

U Donjem Birču, na izvoru rječice Lovnice, po kojoj je i dobio ime, nalazi se manastir Lovnica, udaljen dva i po kilometra od Šekovića. U spomenicima i literaturi poznat je i izraz "Lomnica", ali je u narodu opšteprihvaćen naziv Lovnica.

Prema nekima, naziv Lovnica potiče zato što je mjesto gdje se nalazi "lomno i slomno", ali oba imena imaju zajedničko porijeklo u staroj zemljoradničkoj terminologiji i znače "naviljak" ili "mali plast".

U ovom ženskom manastiru žive i održavaju molitveno-monaška pravila četiri sestre, od kojih je jedna iskušenica.

Po predanju, ovaj je manastir zadužbina kralja Dragutina Nemanjića iz vremena (1284 - 1321), kada je on upravljao i sjeveroistočnom Bosnom. Predanje kaže da "tu Dragutin sazida manastir na mjestu gdje je lov lovio i mjestu koje ga je ljepotom zadivilo".

Prilikom turskog osvajanja Bosne i prvih decenija njihove vlasti stradale su stare građevine i od gradova postale su "gradine", a od crkava "crkvine".

Kod naroda su ostale uspomene, ali i želja za obnovom crkava i manastira i ta se želja ostvarila poslije obnove Pećke patrijaršije (1557), kad je zauzimanjem velikog vezira Mehmeda Sokolovića za patrijarha srpskog postavljen njegov brat Makarije. On je od sultana dobio odobrenje za obnavljanje crkava i manastira, ali je ova gradnja dozvoljavana samo tamo gdje je postojala crkva ili manastir u staroj državi.

Izgradnja novog manastira Lovnice, poslije obnove Pećke patrijaršije, učinjena je blizu starog crkvišta, ali na novoj lokaciji, da bi bio manje izložen očima često razuzdanih turskih četa koje su ovuda prolazile, pa je uvučen do samog izvora Lovnice, pod strmom i visokom planinom.

Monahinja Jovana kaže da tokom godine ovaj manastir posjeti više od 4.000 posjetilaca, među kojima je i veliki broj djece, a pokloničke grupe iz cijele Republike Srpske i Srbije dolaze naročito u maju.

- Manastir Lovnica je po isceljenjima odmah poslije manastira Ostrog. Imamo izvor ljekovite vode, svi vjerujući uzimajući tu vodu, da boluju od ne znam koje bolesti, dobiju isceljenje - priča monahinja Jovana.

Ona dodaje da posebno bračni drugovi koji nemaju djece, koji su kršteni i vjenčani u crkvi i koji su vjerujući, nakon uzimanja te vode, dobijaju potomstvo.

- Imamo više bračnih drugova, posebno naglašavam grad Brčko, ali i druge gradove među kojima je i Beograd, koji su ovdje dolazili i koji su dobili potomstvo, pa se rodila Sofija, Jelena i druga djeca - ističe monahinja Jovana.

Ona kaže za svete freske u manastiru da su najskupocjeniji dragulj u Evropi, a među njima je i Prestona ikona Majke Božije, koja je jedinstvena u srpskoj crkvi.

Ikonostas je u Lovnici izrađen 1578. godine i započet je živopis crkvenih zidova od strane tada najpoznatijeg slikara u srpskoj crkvi, pećkog monaha Longina. S obzirom na angažovanje najpoznatijeg i najcjenjenijeg slikara obnovljene Pećke patrijaršije, može se zaključiti da je manastir Lovnica u to vrijeme njegovao visoke zahtjeve fresko-slikarstva, kao i da se radilo uz velike finansijske mogućnosti ktitora.

Prema ktitorskoj kompoziciji saznajemo i da su osnivači ove crkve bili "smireni Genadije" i "smireni Akakije". O tadašnjem stanju u narodu i u samom manastiru svjedoči završetak natpisa svih slikara o živopisanju lovničke crkve 1608. godine: "I ako štogod pogrešismo, molimo vam se, svoj bratiji našoj, nemojte nas kleti, jer smo bili u mnogom strahu od Turaka i softa i od mnogog drugog zla". Lovnica je, kao i drugi srpski manastiri, naročito u vrijeme ropstva, bila prava narodna kuća. Narod je izdržava, narod njome i upravlja. Uz svoje sveštenike bira odlične ljude za "crkvene kmetove", koji dijele sa sveštenicima brigu o manastiru, a zajedno s njima su i političke vođe porobljenog naroda.

Ali za oživljavanje manastira Lovnice, kao monaške porodice, zasluga pripada episkopu zvorničko-tuzlanskom Vasiliju.

Njegovim zalaganjem još od vremena kad je ovamo dolazio radi vršenja parohijskih dužnosti u ovom kraju, otpočela je izgradnja nove zvonare, tremova za narod i na kraju novog konaka na mjestu gdje je i nekada bio, sa sjeverne strane crkve.

Monahinja Jovana ističe da je zahvaljujući zalaganju vladike Vasilija uređen sav prostor oko crkve, izgrađen novi konak, a izvode se i drugi radovi na uređenju manastirskog prostora.

Lovnička je crkva na prvi pogled vrlo jednostavna. Spolja predstavlja jednobrodnu građevinu sa nešto užom pripratom i petostranom apsidom, tako da njena osnova ipak ima oblik sažetog upisanog krsta.

Spoljna silueta crkve je vrlo skromna i jednostavna, ali je unutrašnji prostor mnogo življi. Bogato profilisani dovratnici i prozori, izvedeni od lokalnog zelenog kamena, samo upotpunjuju taj utisak.

Sveti Georgije

Pod svodovima manastira, pored Hristove prestone ikone nalazi se ikona svetog Georgija, patrona ove crkve, a posebnu i važnu cjelinu živopisa monaha Longina predstavlja nebeska liturgija u kubetu.

Baštica

Monahinja Jovana napominje da "u brdu iznad pčelinjaka ima baštica u kojoj se sestre trude da usiju najnužnije povrće za potrebe, kao i jedna leja sa rasadom cvijeća".

- I do sada smo imali mnogo cvijeća, ali napravljeno je još mnogo potpornih zidova u kojima su žardinjere, u koje će, ako bi Bog dao, biti zasađeno cvijeće najmanje dužinski jedan kilometar, kaže monahinja Jovana, a to će svakako prostor oko manastira učiniti još ljepšim za sve poklonike koji posjećuju Lovnicu i vjerujuće koji ovdje traže lijeka.

Napis

Najstariji poznati pisani pomen o ovoj novoj crkvi je iz 1578. godine i to je zapis na jednom tipiku, koji je ovdje napisan te godine "pri Arseniju jeromonahu, jako biti jemu vtoromu starcu v obitelji sej".



© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica

Postanite naš prijatelj pratite nas na Facebook-u!