“Glasov” vodič kroz svjetska prvenstva - Italija 1990: Posljednji ples Jugoslavije

Poslije propuštenog Mundijala u Meksiku, Jugoslavija je zablistala u Italiji gdje je otišla nakon sjajnih igara u kvalifikacijama koje je završila na prvom mjestu bez poraza. Počelo je gostujućim remijem protiv Škotske (1:1), a velika pobjeda izborena je u Beogradu protiv Francuske (3:2), dok nije bilo većih problema protiv Kipra (4:0) kod kuće. Remi bez golova na “Parku prinčeva” otvorio je put ka prvom mjestu, koje se naziralo nakon trijumfa u Oslu (1:2) i u Zagrebu protiv Škotske (3:1). U Sarajevu je pala Norveška (1:0), a onda i Kipar u gostima (1:2).

Loš ispraćaj u Italiju imali su izabranici selektora Ivice Osima kojima je zviždao cijeli stadion u Zagrebu protiv Holandije, a loše je krenulo i na Apeninima. Moćna Zapadna Njemačka slavila je sa 4:1 u prvom kolu, a golom Davora Jozića, kojem je to bio drugi nastup na SP, “plavi” su slavili protiv Kolumbije (1:0). Susret sa UAE (4:1 - Sušić (5), Pančev (9, 46), Prosinečki (90+3) ) bio je zagrijavanje za osminu finala sa Špancima.

FIFA je dozvolila Argentini i Engleskoj da naknadno zamijene golmane koji su se povrijedili. Umjesto Nerija Pumpida stigao je Anhel Komozo, a Dejvida Simana zamijenio je Dejv Bisent.

O igri maestralnog Dragana Stojkovića u susretu sa “crvenom furijom” i dalje se priča. Legendarni Piksi sa dva gola eliminisao je Špance (2:1), nakon produžetka. “Plavu” četu čekala je Argentina u četvrtfinalu. Bitka bez golova trajala je 120 minuta u Firenci, a Jugoslavija je od 31. minuta igrala sa igračem manje jer je drugi žuti karton zaradio Refik Šabanadžović koji je imao najnezahvalniju ulogu na terenu - čuvanje Dijega Maradone. Više sreće u lutriji sa bijele tačke imali su “gaučosi”. Junak Jugoslavije Piksi pogodio je prečku, a neprecizni su bili Dragoljub Brnović i Faruk Hadžibegić dok su pogodili Dejan Savićević i Robert Prosinečki. Ni Argentinci nisu briljirali. Pedro Troljo nije bio precizan, a šut velikog Maradone odbranio je Tomislav Ivković koji je tako ponovio potez iz susreta njegovog Sportinga i Dijegovog Napolija u Kupu UEFA. Velika tuga bila je vidljiva u taboru Jugoslavije koja je imala ogromnu šansu da se domogne polufinala, a završila je kao peta.

Legendarni srpski stručnjak Velibor Bora Milutinović predvodio je Kostariku sa klupe koja mu je bila druga reprezentacija sa kojom je nastupio na Mundijalu. Prvi je bio Meksiko četiri godine ranije.

Kvalifikacije je obilježilo odustajanje velikog broja ekipa, a kao debitanti su nastupili Kostarika, Republika Irska i Ujedinjeni Arapski Emirati dok je SAD prvi put nastupile poslije 1950. godine. Utakmice su igrane na 12 stadiona u isto toliko gradova Milano (“San Siro”, 74.559), Rim (“Olimpiko”, 73.603), Torino (“Dele Alpi”, 62.628), Napulj (“San Paolo”, 59.978), Bari (“San Nikola”, 51.426), Firenca (“Komunale”, 38.971), Verona (“Mark Antonio Bentegodi”, 35.590), Udine (“Friuli”, 35.713), Kaljari (“Sant Elia”, 35.238), Bolonja (“Renato Dal'Ara”, 34.520), Palermo (“La favorita”, 33.288), Đenova (“Luiđi Feraris”, 31.823). Sistem takmičenja ostao je isti i 24 ekipe bile su podijeljene u šest grupa.

Iako je izostao kvalitetan fudbal, ipak je odigrano nekoliko sjajnih utakmica, a na scenu su stupila neka nova imena. Aktuelni šampion šokirao je svijet porazom od Kameruna na otvaranju Mundijala u Milanu. Maradona i društvo nisu bili energični kao u Meksiku, ali su se nekako probili do finala gdje su kao i četiri godine ranije ukrstili koplja sa Njemačkom. “Panceri” su djelovali zastrašujuće sa možda i najjačim timom u svojoj istoriji za koji su igrali Bodo Ilgner, Lotar Mateus, Jirgen Klinsman, Andreas Breme, Rudi Feler, Olaf Ton, Pjer Litbarski, Tomas Hesler... te su redom rušili Jugoslaviju (4:1), UAE (5:1), (remi sa Kolumbijom (1:1)), Kostariku (5:1), Čehoslovačku (1:0), Englesku (1:1, 4:3) i Argentinu (1:0) za treću titulu. Finale je ličilo na partiju šaha i jedno je od najdosadnijih u istoriji, a riješeno je golom iz penala u 84. minutu kada je precizan bio Andreas Breme. Argentinci su susret završili sa devet igrača jer su Pedro Monzon i Gustavo Dezoti dobili crvene kartone. Prvi put se desilo da dva ista tima igraju dva finala zaredom, a Argentina je prva ekipa koja nije dala go­l u finalu, dok je ujedno prvi šampion koji je stigao do finala i doživio poraz.

Italijan najbolji strijelac

Posve iz drugog plana najbolji strijelac šampionata sa šest golova postao je Salvatore Skilaći koji je mnogo poznatiji pod nadimkom Toto.

Za Italiju je debitovao upravo te 1990. godine i zablistao na Mundijalu iako je bio posljednja opcija u napadu te vukao “azure” sve do trećeg mjesta. U prvom kolu grupne faze zamijenio je Andreu Karnevelea i postigao gol u pobjedi nad Austrijom (1:0). Bio je rezerva na meču sa SAD, da bi bio starter protiv Čehoslovačke (2:0) i opet postigao gol. Treći gol na SP dao je u osmini finala protiv Urugvaja (1:0), četvrti u četvrtfinalu protiv Irske (1:0), peti protiv Argentine (1:1) u polufinalu i šesti u meču za treće mjesto protiv Engleske (2:1). Definitivno je obilježio Mundijal i bio talija Italijanima koji bez njega teško da bi prošli grupu. Za “azure” je odigrao samo 16 utakmica tokom 1990. i 1991. godine i dao sedam golova.

Evropljani

Evropljani su prvi put slavili u finalu protiv Južnoamerikanaca, a četiri šampiona svijeta igrala su u polufinalu. Zapadna Njemačka je prva reprezentacija koja je igrala tri finala zaredom što je kasnije ponovio Brazil (1994, 1998, 2002), a Franc Bekenbauer druga osoba u istoriji, nakon Marija Zagala, koja je Mundijal osvajala kao igrač i selektor.

Meksiko i Čile bili su diskvalifikovani tokom kvalifikacija. Meksikanci zbog lažiranja godišta fudbalera u mlađim kategorijama, a Čileanci nakon što je njihov golman Roberto Rohas simulirao povredu i tvrdio da ga je pogodila baklja sa tribina u meču sa Brazilom zbog čega je utakmica bila prekinuta. Čile nije igrao kvalifikacije za SP u SAD 1994.

Mila i društvo očarali svijet

U drugom nastupu na Mundijalu Kamerunci su oduševili svijet. Prvo su nokautirali svjetskog šampiona Argentinu (1:0), a strijelac je bio Fransoa Omam Bijik. Potom su bili bolji od Rumunije (2:1), a onda je bio doživljen debakl od SSSR-a (0:4).

Ipak, ekipa koju je sa klupe predvodio sovjetski selektor Valerij Nepomnjašči u osmini finala izbacila je Kolumbiju (2:1) i postala prva afrička ekipa koja je upisala pobjedu u nokaut fazi. Sva tri gola pala su u produžetku. Rože Mila pogodio je u 106. minutu, a drugi dva minuta kasnije ostaće zauvijek zapamćena. Kolumbijski golman Hoze Rene Iguita na nekih 40 metara od svog gola htio je da predribla Milu koji mu je oteo loptu i pogodio za čuveni ples pokraj korner zastavice. Velika bitka viđena je u četvrtfinalu na susretu sa Engleskom (2:3). Dosuđena su čak tri penala (jedan za Kamerunce i dva za Engleze), da bi drugim golom sa bijele tačke Gari Lineker odveo “gordi Albion” u polufinale. Mila (38) se vratio u reprezentaciju na molbu predsjednika države Pola Bije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.