Boris Blagojević, košarkaš i biciklista: Naježim se kad vidim prazna igrališta

Član čuvene generacije košarkaša Borac Nektara koja je dominirala u BiH, sa uspjehom igrala ABA ligu i evropska takmičenja, ostao je aktivan po završetku profesionalne karijere. Ni u godinama pauze da regeneriše tijelo i glavu nije se u potpunosti odmarao, a onda je počeo da traži nove sfere interesovanja. Teretana, bazen i odlazak na basket bili su sastavni dio početka “penzije”. Oprobao se i u kuglanju, igrao pored najboljih kuglaša BiH, ali, kako kaže, nije mu se baš dopalo čuveno treće poluvrijeme majstora koji obaraju čunjeve... Onda je otkrio biciklizam. U početku je sa ruksakom na leđima bicikl koristio da bi obavljao dnevne obaveze, zatim počeo da upoznaje širu okolinu Banjaluke. Usađeni sportski duh i čelična volja nisu mu dali mira pa mu se ovaj sport iz dana u dan uvlačio dublje pod kožu. Toliko da je u svojoj kategoriji postao šampion Republike Srpske, a među najboljim je i mnogo šire. Međutim, medalje su nešto što mu je značilo prije dvadesetak godina, a danas je u fokusu nešto potpuno drugo.

- Čista glava i druženje sa ljudima zdravog uma je nešto neprocjenjivo. Sport socijalizuje, upoznaješ ljude različitih profila i interesovanja, postaješ bogatiji. Sportisti su globalno ljudi zdravog duha, tokom treninga i poslije nema priče o problemima, svi ih imamo i nosimo sa sobom. Naravno, nepotrebno je naglašavati koliko je zdrava bilo kakva fizička aktivnost, kako za nas koji smo pri kraju pete decenije, tako i za sve, počevši od najmlađih. Baveći se konkretno brdskim i drumskim biciklizmom upoznajemo prirodu u njenom najljepšem izdanju. Nisam imao pojma kakvo bogatstvo imamo, jer automobilom naravno ne možete da otkrijete ni djelić onoga što je najljepše. Biciklom možete da prođete tamo kuda i ljudska noga rijetko kroči. Nevjerovatni vidikovci, pejzaži, čistoća. Pravo bogatstvo - rekao je Blagojević.

Košarka i biciklizam baš i nemaju dosta dodirnih tačaka. Igra pod obručima je timski sport, a pedaliranje u dobroj mjeri testiranje sopstvenih granica. Ima i u biciklizmu timske taktike na velikim trkama, pa čak i na bolje organizovanim amaterskim koje vozi naš sagovornik, sa jednim bitnim detaljem.

- Kada dođete ispod brda, a nemate snage, nema tog kolege i taktike koja može da vam pomogne. Košarka je nešto za šta sam živio i od čega sam živio, ne bih nikada mijenjao ni sekund tog vremena, a ovo sada je nešto što me je osvojilo. Već četiri godine sam u punom treningu, naravno prilagođenom godinama i mogućnostima, a još ne znam ni djelić onoga što bih volio da znam. Trudim se da otkrijem što više tajni, uz pomoć momaka koji voze za BSK, moj Samit ili pojedinaca poput Ivana Stevića. Uporedno treniram plivanje i trčanje i mogu reći da sam na nekom naprednom nivou, opet kažem prilagođenom mom dobu.. Želim da se okušam u trijatlonu i Everestingu. To je izazov u kojem morate da savladate 8.848 uspona u 24 sata, osvajajući određenu dionicu dovoljno puta da se popnete na najviši vrh svijeta. Za sada sam zapazio tri brda pa ću uskoro odrediti mjesto na kojem ću pokušati da savladam ovaj težak zadatak - ispričao je Blagojević.

Za sve zadatke koje je sebi postavio neminovno je da trenira svakodnevno i vrlo ozbiljno. Zato je trenutno u Kotoru na trijatlon kampu, na kojem će proći ozbiljan dril, a prije i poslije toga je sebi organizovao dane tako da sve stigne, a da sa druge strane, niko ne ispašta.

- Često u šest ujutro odem na plivanje, poslije toga sam posvećen poslu, a onda u zavisnosti od obaveza, poslije podne dva sata provedem vozeći bicikl. Ponekad imam i tri treninga dnevno, kao što je slučaj u Kotoru, ali je to ono što me ispunjava. Jedva čekam svaki novi dan. Svi se čude i pitaju otkud mi volja, a ja onda njih “bocnem” kontrapitanjem otkud im volja da sjede četiri, pet sati ili cijeli dan ispred računara ili sa telefonom u rukama - naglasio je Blagojević.

Ukoliko njegova priča inspiriše bar jedno dijete biće presrećan. Dosta je toga do roditelja koji moraju djeci da usade zdrave navike.

- Moramo da se nosimo s tim da utičemo na klince. Ne mora to biti biciklizam, neka je karate, trejl, stoni tenis, šta god. Trudim se da skrenem pogled sa praznih igrališta. Jeza me prođe kada vidim više klince koji sjede pored terena, puše i piju, nego onih koji su na terenu. Nema više ni dobrog basketa u gradu, a bojim se ni šire. Svako ko se bavi sportom mora da širi tu misiju, ako ja povučem jednog, a on još jednog to je ogroman uspjeh - poruka je ovog neumornog čovjeka.

Malo kroz šalu, a više ozbiljan izgovara i krilaticu koju je odavno usvojio.

- Odmaraću se kada umrem. Dnevni raspored mi je natrpan, ali dok imam snage i volje, a hvala Bogu imam, to će trajati tako. Kada vidim da ih ne bude okačiću sve sportske sprave o klin - zaključio je Blagojević.

Košarka ili biciklizam

Iako se u košarci ostvario i kako kaže živio za nju i od nje, priznaje da sada više gleda biciklizam.

- Mislim da bih bez pretjerivanja mogao da nabrojim 100 najboljih na UCI listi, kažem osnovne karakteristike i timove za koje nastupaju. Kada je u pitanju košarka, volim da čujem šta su uradili Partizan, Zvezda i Borac - rekao je Blagojević.

I motori opsesija

Zahvaljujući još jednoj ljubavi - onoj prema nešto bržim dvotočkašima, motorima, imao je priliku da učestvuje u organizaciji posljednje dvije biciklističke trke “Beograd - Banjaluka”. Motoristi su vrlo bitna karika u lancu da bi karavan bez problema stigao do cilja, a ova funkcija Blagojeviću je ujedno omogućila da “iz prvog reda” prati neke od najboljih biciklista svijeta.

- Trudio sam se naravno da moje kolege i ja ispunimo primarni zadatak, jer je bezbjednost učesnika na prvom mjestu. Uspio sam naravno da posmatram bicikliste, vidio kako ekipe funkcionišu, koji prenos momci koriste... Nije bilo srećnijeg čovjeka od mene kada me je pozvao direktor Vladimir Kuvalja i pitao da se uključim u organizaciju na ovaj način - naglasio je Blagojević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.