Putopis Kluba putnika i “Imprimatura”: Gradovi su izmučeni, čudovišni i divlji

Milanka Mitrić
Putopis Kluba putnika i “Imprimatura”: Gradovi su izmučeni, čudovišni i divlji

Prije četiri godine, tri autora, Lazar Paščanović, Uroš Krčadinac i Marko Đedović, iz Kluba putnika objavili su djelo “Bantustan” o putovanju u Afriku.

Još jedno putopisno djelo ove godine je objavljeno u saradnji Kluba putnika sa izdavačkom kućom “Imprimatur” iz Banjaluke, naslovljeno kao “Divlji gradovi”. Ovo djelo kroz jedanaest putopisa, koje su pisali Lazar Paščanović, Nikola Kuprešanin, Stevan Stančić, Pavle Aleksić, Jerko Bakotin, Filip Mitričević i Svetogrd daje uvid u drugačiju stranu dalekih mjesta, pripovijeda o ljudima, o mirisima, razlomljenom betonu i zidinama, o razrušenim snovima, zgradama, o utrobama izmučenih, divljih i čudovišnih gradova. Iscrtane mape, izdvojeni momenti, hladnoća, daljina, strah, odvojenost stali su u stranice ovih dalekih lutanja. U knjigu su uvršteni Njujork, Istanbul, Minsk, Šenžen, Sitka, Gaza, Čikago, Raka, Šangaj, Bangkok i Hongkong.

Njujork, Svetogrd

Njujork, Central park, Menhetn, Brodvej, mračne ulice, čudni susreti i muzika provučena kroz rečenice. Opijenost ljudima, životom, vinom i riječima, od Frenka Sinatre, do “You shook me all night long” (AC/DC), izmiješana osjećanja zbog susreta sa divljim gradom. Ovaj putopis govori o ličnim lutanja, upoznavanjima i doživljaju grada na drugačiji način.

Barovi su se sudarali jedni s drugima u ulici Brodvej. Meksički. Irski. Hevi metal. Ni u jednoj dimenziji ne postoji loš bar. Postoje samo ljudi koji kvare ili podižu atmosferu. To je sve. Hotdog i kafa prodavali su se svuda. Mešali su se mirisi, kao i ljudi.

Istanbul, Nikola Kuprešanin

U ovom putopisu pratimo snimanje filma, odlazak do dalekog mjesta zbog  doživljavanja nove priče i za stvaranja nečega novog. Susrećemo se sa tuđim tragedijama, vidimo najmračniju stranu grafitima išaranih ulica, sa gledanjem terorizma licem u lice i spoznavanjem lica užasa i divljine gore od mnogih užasa prošlih vijekova.

Uspinjemo se prema brzoj cesti. Nalazimo taksi, krećemo kući. Turisti užasa. Zadovoljili smo znatiželju. Možda i malo porasli? Mnogi nisu imali tu privilegiju.

Minsk, Stevan Stančić

Priča s ličnim utiscima dvosedmičnog boravka u Bjelorusiji, Minsk, Zabolotija, Brest, depresija u očima prolaznika, osjećaj praznine, hladnoće i daljine. Jedan ličan osvrt na sveukupnu atmosferu.

Prije dolaska u Bjelorusiju, odupirao sam se iskušenjima da ne upadnem u razne klišeje, kao što studenti iz Banjaluke na organizovanom proputovanju do Rusije izgube par sati u izglancanom centru Minska i poslije valjaju hvalospjeve. Bojao sam se hinjske “proevropske” agende koja se uglavnom zasniva na podrivanju političkog sistema, koji iz nekog interesnog razloga ne odgovara nekome u Briselu, Varšavi, Berlinu... Rastrzan između besprijekorno čistih ulica i neke blage neobjašnjive depresije u očima običnih ljudi, češće nalazim razloge zašto je atmosfera u Bjelorusiji dobra nego zašto nije.

Šenžen, Lazar Paščanović

Priča o životu u gradu budućnosti, o poslu, gužvi i divljoj užurbanosti u koju su svi kao u ogroman kovitlac svjetlosti, metroa, ulica upali. Priča o čudovišnom gradu, o utrobi koja grabi, vuče i razdire. Uz povremeno  ubacivanje natpisa sa majica i bilborda, broja pređenih kilometara i borbi sa sobom, ispričana je jedna iskrena priča, i tako uhvaćen jedan momenat života.

Šenžen je grad bez istorije, oni koji su došli, ostavili su svoju prošlost iza sebe i retko se osvrću. Naloženi su na budućnost. Svako je nekuda krenuo, nekuda žuri, gleda u nekakav cilj. Na ulicama osećam vibraciju strahovitih ljudskih masa koje nečemu streme. Njihova me energija hvata, opija i nosi sa sobom, kao da i ja znam kuda idem, kao da odjednom i ja imam nekakav cilj ka kom uvereno koračam.

Sitka, Pavle Aleksić

Zapažanje boja svijeta i okruženja, u nekoliko stranica ispričan jedan veći period života i boravka u mjestu Sitka. Stranice progovaraju o nezadovoljstvu brodu, lutanjima, susretima, zracima lokalnog, planinama, poslu i susreti sa divljinama u ljudi i divljanama svijeta u jednom dijelu Aljaske.

Žuti zračak se šunja preko vode među dokove, kroz noć i maglu. Brod “Artemis”, sa svojom četvoročlanom posadom, iscrpljeno i tiho uplovljava u luku, danima nakon svih ostalih, putem do Plave kuće, pijanci izlaze iz barova. Ulazim u kuću plave boje koju nikad nisam nazvao domom. Idem tamo poslednji put - kao i uvek.

Gaza, Jerko Bakotin

Ruševine grada, asocijacije na Luis Armstronga, “Odiseju u svemiru”, “Pobjesnjelog Maksa”, uklapanje referenci u atmosferu. Isprepletano sjećanja na prošle razgovore, sa uvidom u izmučeni ogromni grad, obrastao u ogromnu zdrobljenu betonsku neman i nasilje u ljudima, nad ljudima i oko njih.

Kolektivno ritmičko njihanje, opaka zona realnosti. Prijeteće geste udaraju poput metaka. Crne policajke, proleterske etiopske Židovke s M-16 za pojasevima. Povremene erupcije nasilja, kiša kamenja. Redari grabe nasilnike, ruše ih na tlo surovim potezima, bacaju na marice. Odzvanjaju topot kopita, moćna konjička postrojba rastjeruje fanatike.

Čikago, Filip Mitričević

Klasični prikaz momenta života u Čikagu, uz razna stereotipna razmišljanja, razgovore i stavove. Dio života u dijelu zvanom Ermosa, sveopšta zgroženost i razočaranost u ljude i rad sa ljudima.

Nisam imao izbora. Neko je znao nekog ko je, opet, znao nekog drugog ko je znao babu i dedu koji imaju slobodnu sobu u Čikagu – tipična srpska netvorking priča novopečenih imigranata, žrtava tranzicije bačenih u vihor sukoba generacija. To je samo privremeno, ponavljam sebi mantru koja mi je jedina uteha.

Raka, Nikola Kuprešanin

Novinarsko traganje za pričom, očekivanja, strah, revolucija, Bašura i Rožava – sve je stalo u pripovijest o sirijskom gradu Raki. U haosu, razorenosti i prahu uništenja, kao jedna mirna nota, tiho je provučena rijeka Eufrat, kao smirenost u haosu revolucije i surovosti svijeta.

Ulazimo duboko u arapski teritorij, usijanu, bijelu pustoš. Razaranje je ovdje surovije, kao da se neko iživljavao divovskom motikom mrveći i sela i brda i mostove i kanale. Uz put šatori, deve i tanušne oaze prozirnog hlada. Djeca se kupaju u mutnim koritima otvorenih, betonskih vodovoda.

Šangaj, Lazar Paščanović

U ovom putopisu čujemo voz, putujemo kroz urbani grad i kroz mnoga djela koja autor pominje. Stavljen je akcenat na jedno drugačije posmatranje i istraživanje mjesta, mimo muzeja i znamenitosti, provučena priča o francuskom dijelu Šangaja, s osvrtom na naučno-fantastični roman “Zemlja mačaka” na Ibzenovu “Kuću lutaka “ i uz pomen djela, prikazan pokušaj uvezivanja i spajanja različitih priča, stvarnosti i fikcije i lična autorovih promišljanja.

Mi smo slobodne individue, možemo kuda nam se hoće. Ali kuda? Gledam u četvrtaste, cilindrične i loptaste oblakodere Pudonga, ali oni samo svetle u noći i ne govore mi ništa ni o čemu, odbijaju da igraju moju igru povezivanja.

Bangkok, Svetogrd

Uz elemente koji ruše granice poimanja stvarnosti, izmiješani su utisci o gradu, ljudima, o slučajnim susretima i nepodnošljivoj lakoći obitavanja bez očekivanja. Kao i sve druge priče, jedinstveno napisana, sa iskrenim pečatom tvorca riječi koji je doživio Bangkok.

Sve što sam očekivao od ovog putovanja bilo je da armija pacova koja drži policijski čas u Bangkoku shvati da dolazim u miru. Sve ostalo bilo je čist profit i dobar dil. Razmena dobara. Kao i sve u životu. Zato sam sa sobom poneo svežanj novčanica i svoj omiljeni upaljač za krizne momente kako bih mogao da se ritualno samozapalim i bacim u ambis, u slučaju da se nađem u kakvom škripcu.

Hongkong, Lazar Paščanović

Izgubljenost u gužvi posla, preokupiranosti radom, pucanje po šavovima, sjećanje na Vilijama Blejka i uvezanost sa sveopštom životnom atmosferom, osvrt na Martija Misteriju i sjećanje na dječačka razmišljanja, misli o egzistenciji u izgubljenom kovitlacu svakodnevice. Jedna priča, kojom je stavljen pečat i završeno putovanje kroz stranice ove knjige.

Šenžen i Hongkong su sijamski blizanci, spojeni mostovima i prigradskim vozom koji je deo mreže metroa. Razdvaja ih uska blatnjava reka, ujedno i sasvim tipična granica, u skladu sa sloganom jedna država, dva sistema. Dok je Šenžen grad koji tek počinje da formira svoj identitet - u arhitekturi se sreće naziv generički radovi - Hongkong ima patinu, ispucale fasade, stara mornarska groblja, kosmopolitski šmek svetske luke i slojeve prošlosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana