Ozren sveta zemlja nemanjićka

Radmila Đević
Ozren sveta zemlja nemanjićka

Manastir Svetog Nikole na Ozrenu kod Petrova, osim brojnih vjernika koji iz cijele Republike Srpske i okruženja dolaze da se poklone viševjekovnoj svetinji, ovo impozantno zdanje pohode i brojni inostrani turisti iz vascijelog pravoslavnog svijeta.

Manastir dočekuje, ispraća i sluša sve kojima treba pomoć, utjeha, blagoslov, oživljuje, jača, prosvjećuje, preporađa duh i djelovanje, ostaje stub duhovnosti ovog kraja, zlatan prst nemanjićke ruke.

Prelijepa svetinja ugnijezdila se na sedmom kilometru južno od Petrova, u veličanstvenom planinskom okruženju koji presijeca rijeka Usora. Ime nosi po istoimenoj planini Ozren na kojoj se nalazi, a posvećen je Svetom ocu Nikolaju.

Podataka o osnivanju manastira i vremenu izgradnje manastirske crkve nema mnogo. Narod ovoga kraja vjeruje da je manastir zadužbina Nemanjića, a istoričari smatraju da je zadužbina kralja Dragutina koji je ovim krajevima vladao krajem 13. i početkom 14. vijeka.

Prema istorijskim izvorima manastir Ozren procvat doživljava krajem 16. i početkom 17. vijeka. Iz tog vremena datira i natpis iznad vrata hrama, u kome se pominje 1587. godina. Na istorijske podatke preciznije upućuje iguman manastira arhimandrit Danilo Radojčić.

- Prvi pouzdan izvor koji se direktno odnosi na ozrensku crkvu jeste natpis koji je isklesan iznad ulaznih vrata i koji sadrži podatak da je 1587. godine pop Jakov Marić postavio patos u crkvi. Zapravo nas upućuje na to da su u crkvi rađeni neki radovi, a živopisana je u 17. vijeku - priča Iguman Danilo.

Narodno predanje svjedoči da je u manastiru bilo mnogo kaluđera, da su imali lijepo imanje i mnogo stoke. Na jednoj kosi iznad manastira, nalazio se manastirski vinograd od 60 dunuma.

Manastir Ozren je, kao i većina ostalih srpskih manastira, više puta stradao i bio pljačkan tokom brojnih ratova. Znao je da dugo stoji zapušten, napušten, da mu se prekida život,  ali njegova crkva nikada nije porušena. Dozvolom od turskih vlasti, 1842. godine obnovljen pod vođstvom tadašnjeg prote Marka Marjanovića, dok je tri decenije kasnije ispred crkve sagrađen visoki zvonik. Prilikom ove obnove na crkvu je stavljen novi krov. U to vrijeme je izgrađena i manastirska kuća, a manastir je ponovo dobio bratstvo.

I u toku Drugog svjetskog rata manastir je pljačkan, uništena mu je arhiva i biblioteka.  Vremenom se oporavljao trudom i zalaganjem bratstva i igumana. Sve je to trajalo do posljednjeg rata u BiH. Iako sam manastir nije oštećen, tokom 1995. godine došlo je do velikog progona stanovništva ovog kraja. Od skoro tri hiljade prijeratnih srpskih kuća ostalo je nešto više od dvije stotine. Ponovnim zalaganjem crkvenih velikodostojnika, igumana, parohijana, podrške vlasti, Ozren je opstao i uzrastao.

- Manastirski kompleks prostire se na oko 330 hektara, a svi putevi koji vode do njega obnovljeni su poslije ratnih dejstava. Ponovo je na ovim prostorima dovedena struja, obnovljen je manastirski konak, i novi sagrađen, izgrađene nove kancelarije, biblioteka, brojni graditeljski poduhvati se odvijaju. Ideja da ovaj manastir postane duhovno-rekreativni centar se ostvaruje, tokom ljeta djeca borave kod nas, naši konaci prepuni su domaćih i stranih gostiju. Ozren je u međuvremenu stasao u značajan vjerski i kulturno-istorijski spomenik srpskog naroda - priča iguman Danilo.

Manastir svojom visinom, spoljašnošću i unutrašnjošću plijeni vedrinom, blagošću i milinom. Veličanstveno zdanje živi, a unutrašnji život odvija se u molitvama i poslušanju.

- Manastir seže 15 metara u visinu, unutrašnjost je posebna zbog savršenosti zidnog slikarstva. U manastirskoj crkvi se čuva ruka Ognjene Marije, čestice moštiju svetog kneza Lazara, i Stefana Dečanskog. Freske kojima obiluje manastir su rekonstruisane, očišćene, spriječeno je njihovo dalje propadanje, ostaje da se do kraja restaurišu. To su radili konzervatori i restauratori republičkog Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS. Manastir Ozren je inače u 2003. godini proglašen nacionalnim spomenikom BiH - ističe iguman Danilo.

Svetinja ima 11 kelija, konake za posjetioce sa velikom trpezarijom. U sastavu manastira je i ekonomija, pomoćni objekti u kojima se uzgajaju životinje, proizvodi se hrana za stoku, obrađuje se zemlja, a kako iguman Danilo kaže o svemu se brine uz Božji blagoslov.

Ispred manastira impozantna slika stvarana godinama. Prelijepi cvjetnjaci, staze, priroda koja odiše duhovnošću i ljepotom i pred ovim rajskim vrtom nijedan vjernik i poklonik ne ostaje ravnodušan.

Božić

Badnje veče i Božić, najradosniji praznik, okupe vjernike koji zahvaljujući velikom zalaganju igumana Danila, bratstva, parohijana, episkopa, Ozren, svetu zemlju nemanjićku, vjekovni simbol snage i vjere srpskog življa, ovaj manastir i te kako učine posebnim.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana