Nikola Kuprešanin o putovanjima u Tursku i Siriju: Grebanje po površini grada prava slika zemlje
Jedan od šest autora koji su svoje poglede na različite gradove dali u knjizi putopisa “Divlji gradovi” Nikola Kuprešanin nedavno je na promociji u Banjaluci prenio svoje utiske o putovanju po Bliskom istoku. Njegove priče o Istanbulu i Siriji imaju reportažno-politički karakter, a Kuprešanin je kazao da je na ovaj put krenuo s ciljem da snimi dokumentarni film o ratu na Bliskom istoku.
- Sa kolegom sam krenuo u Kurdistan, da napravimo dokumentarnu priču o Kurdima. Proveli smo 45 dana na putu. Pored grešaka, lutanja i gubljenja iskustvo je bilo predivno. U Istanbulu saznajemo da nas sve vladine organizacije prate, jer smo krenuli da se bavimo najosjetljivijim pitanjem. Upoznali smo nevjerovatne ljude, radili intervjue sa onima koji su na Interpolovim potjernicama, a policija nas je pregledala neprestano - ispričao je Kuprešanin.
Kako je kazao, u jednom trenutku putovanja našli su se na ničijoj zemlji, na tromeđi Irana, Iraka i Turske, a dešavali su im se nevjerovatni događaji.
- Putujući neobičnom zemljom, dolazimo do trenutka da se vođa gerilske organizacije rukuje s nama i kaže nam da prate naš rad. Pola godine nakon našeg proputovanja Islamska država je postala broj jedan, a s njom su nerazdvojno isprepleteni Kurdi. Mi smo se u Hrvatsku vratili sa snimcima ljudi koji su bili glavni akteri. Sljedećih pet godina smo odlazili tamo i vraćali se - objasnio je Kuprešanin.
Prepričavajući sve što se na tim odlascima dešavalo, kazao je da je često osjećao strah za svoj život.
- Sjećam se prvog odlaska na liniju fronta, koji je podrazumijevao pet i po sati vožnje i samo 15 minuta zadržavanja na prvoj liniji. Nismo mogli duže da ostanemo, jer su tada počeli minobacački napadi i ekipa koja je bila zadužena za našu bezbjednost u Rožavi naredila je da se povlačimo. Kako smo se udaljavali posmatrao sam mjesto na kojem smo samo sekund prije bili, a na kojem se dizao dim od mina. Moj bijes je bio povezan sa ranijim strahom i očekivanjem - kazao je Kuprešanin.
Jedna rečenica u njegovom putopisu o Raki glasi: “Pijem kavu i pušim cigaretu i u isto vrijeme maštam kako bi lijepo bilo popiti kavu i zapaliti cigaretu”, a on nam objašnjava da je tada psiha nesvjesno stvarala mehanizam kojim bi ga zaštitila od stresa.
- Bili smo na putu za Raku, na prvoj liniji fronta. Mnogo smo se bojali šta bi nam se moglo dogoditi. U jednom trenutku smo zastali na benzinskoj pumpi usred pustinje, gdje je bilo “koka-kole”, kafe i svega i sve smo to mogli kupiti. To je bilo iznenađenje, jer ne očekujete tako nešto u ratnoj zoni. Onda sam uzeo kafu i cigarete i krenuo da zapalim. To je bio taj odbrambeni mehanizam, s mišlju “ma ne dešava se ovo meni” - ispričao je Kuprešanin.
Da su percepcije ljudi čudnovate posvjedočila je situacija koja mu se desila na putovanju Bliskim istokom, a koja govori o tome kako mi gledamo na druge narode, a kako oni na nas.
- Prije odlaska u Siriju morali smo nabaviti pancirke, a rekli su nam da tražimo isključivo američku robu. Dolazimo na pazar gdje je milion drangulija, ali za razliku od drugih pijaca tog tipa ovdje nailazimo i na vojnu opremu. Iznad toga svega stoji ogromna citadela, jedna od najstarijih na svijetu. To je jedan vizuelni pogled istorije Iraka, koja se raščitava pred vama. Gledajući tvrđavu i gas-maske na pijaci, koje simbolizuju Sadamov genocid nad Kurdima osamdesetih godina, do najnovijih pancirki koje svjedoče o novim ratovima, vidimo sliku prošlosti zemlje u kojoj ratovi traju vijekovima. U jednom trenutku čovjek nam nudi nove pancirke iz Srbije, sa mjestom proizvodnje u Voždovcu. On ih pronalazi i kaže: “Evo vam, pa Srbi i Hrvati, hoće li ikad biti mira među vama” - objasnio je Kuprešanin.
On je kazao da ljudi danas mogu da putuju veoma jeftino i jednostavno te da je avantura zagarantovana gdje god da odu.
- Važno je da ljudi zagrebu po površini. Skrenite u sporedni sokak, dajte priliku sebi da vidite nešto što nije na glavnoj ulici. Svaki odlazak sa glavnog puta obogatiće vaše iskustvo - rekao je Kuprešanin.
Istok i zapad
On je naglasio da ljudi smatraju da je zapadna Evropa skupa, lijepa i bezbjedna za putovanje, a Istok nije.
- Najopasnija mjesta na svijetu su veliki gradovi Zapada. U uređenim, civilizovanim gradovima prije će se nešto dogoditi nego u selu u Anadoliji, Iranu ili Japanu. Ako ste spremni da savladate predrasude, moguća su kratka, jeftina i zanimljiva putovanja - zaključio je Kuprešanin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
