Grad na Trebišnjici učvrstio mjesto na turističkoj mapi: Dolina vina, delicija i dobrih domaćina FOTO

Vedrana Kulaga Simić
Grad na Trebišnjici učvrstio mjesto na turističkoj mapi: Dolina vina, delicija i dobrih domaćina FOTO

Na kraju Srpske, iza planina, u dolini Trebišnjice, smjestio se grad u koji su svi dobrodošli i gdje se ne dolazi jednom. Veličanstveni spomenici viševjekovne istorije, neobična priroda, dobri domaćini i hercegovački kuvari samo su neki skretničari Trebinja čiji zov je nemoguće odbiti.

Trebinje, najjužniji grad Srpske koji se prvi put pominje u desetom vijeku pod nazivom Trivunija, ugostio je kulinarski TV serijal “Kuhinjica” kao i medije iz gotovo svih krajeva BiH koji su dva dana uživali u prirodnim, istorijskim i gastronomskim ljepotama Hercegovine, ali i Jahorine, jer su paljanski kuvari dobili priliku da se u gradu na Trebišnjici predstave u punom svjetlu te da potvrde zbog čega se ni pokraj olimpijske ljepotice i okoline ne može samo proći. 

U avanturi ukusa i pogleda

U carstvo ukusa tradicionalnih trpeza primorja i planine uvjerila se i ekipa “Glasa Srpske”, a zahvaljujući emisijama “Zašto da odem u Trebinje” i “Zašto da odem u Pale” i u djelić bogate istorije i prirode ovih krajeva, jer, kako su na kraju i organizatori serijala i domaćini priznali, nemoguće je prikazati sve ljepote koje privlači goste sa svih strana svijeta. U raj gdje uživaju sva čula, gdje za svakoga ima svašta i gdje ničega ne manjka.

Tako su vrijedne ruke domaćina spremile šarenu trpezu na kojoj se našao čuveni hercegovački grah poljak, još čuvenija cicvara sa medom, prijesnac, razne pogače, sarmice od raštana, teletina i jagnjetina ispod sača, a ponuda ne bi bila potpuna da se stolu nije našla trebinjska riba, pršuti, sirevi, kolači čime su zaokružili gastro-doživljaj, uz vina i pivo iz kućne radinosti.

- Zašto doći u Trebinje i zašto niko nije rekao da se neće vratiti? Zato što jutro, na primjer, možete početi cicvarom ili varijantom sa medom, ili sokom od nara. Možete sjesti na livadu, prošetati, a ako poranite, pod platanima osjetiti čarobnu tišinu. Kad se probudi dan, u zavisnosti u koji kutak grada zavirite, ljepote jela i istorije se upotpunjuju. Previše je lijepih mjesta za ljubav, odmor - rekla je načelnica Odjeljenja za kulturu, porodicu, sport i obrazovanje u gradskoj pravi Trebinje Slađana Skočajić koja je, uz sve to, podvukla i da je Trebinje grad u kojem kultura nikada ne prestaje.

Baš kao ni kulinarske majstorije. Očaravajući mirisi kuhanih, pečenih i sušenih delicija su pravi gastronomski užitak za sva čula, a posebna čarolija nastaje kada se sve to “začini” vrhunskim i svjetski priznatim vinom poput onih iz vinarija “Tvrdoš” ili “Anđelić”, ili pivom “humsko” iz domaće radinosti. 

Poseban začin za potpuni ugođaj, dalo je osoblje hotela “Nar” čija su vrata uvijek otvorena za goste sa svih strana svijeta, ali pečat vikendu na jugu dala je ekipa “Kuhinjice”, pripremom obroka za korisnike javne kuhinje kojih je više od 100 i kojima svaka kašika i kriška mnogo znači.

Tog dana su uživali u majstoriji šefa kuhinje Aleksandra Ristića koji im je pripremio trganu svinjetinu u BBQ sosu, sa salatom i lepinom, a poslije ručka, poslužen im je osvježavajući kolač “tri leće”.

- Ovo nam veoma znači. Kada neko misli i na nas - sa osmijehom je istakao Trebinjac koji svaki dan kuca na vrata javne kuhinje.

A da je bogata trpeza tek jedna u nizu ravnopravnih mamaca sa juga, potvrdilo se nakon obilaska važnijih turističkih destinacija. Jedna od njih prkosi sa uzvišenja iznad grada. To je veličanstvena Hercegovačka Gračanica - ispunjenje želje iz testamenta čuvenog srpskog pjesnika Jovana Dučića koji je poželio da bude sahranjen na jednom od brda koja okružuju Trebinje u crkvi nalik “onoj na Kosovu”, misleći na Kosovsku Gračanicu. Dučić, čiji se duh i danas osjeti širom Trebinja, umro je 1943. godine, 7. aprila na Blagovijesti, a tog dana 1999. na brdu Crkvina, iznad njegovog Trebinja, je postavljen i osveštan kamen temeljac za Hercegovačku Gračanicu.

Poslije nestvarnog pogleda koji se sa tog uzvišenja pruža na rijeku i grad, put nas je odveo u nizinu. Pred kapiju grada. U manastir Tvrdoš, sagrađen na temeljima crkve iz četvrtog vijeka koji spada među najstarije kulturno istorijske spomenike u Republici Srpskoj, poznat i po tome da je u njemu sveti Vasilije Ostroški primio monaški postrig i sveštenički čin. Na to su nas podsjetili u predanju tokom posjete te odveli u podrume vina gdje i danas čuvaju tradiciju čiji počeci sežu još iz 15. vijeka.

Na našoj mapi našao se i manastir Svetih apostola Petra i Pavla, koji je sa nekropolom stećaka od 2003. nacionalni spomenik BiH. Poviše njega je Pavlova pećina, u kojoj je, prema drevnom predanju, stanovnike ondašnje Hercegovine krstio sveti Pavle. A kada se posjete ta i druga mjesta koja su simboli Hercegovine, rashlađeno vino, po mjeri, dobro dođe jer vinarije i porodične tradicije su posebna priča. Jedna od njih, duže od vijeka, traje u Vinariji “Anđelić”, čija je direktorica Milica Anđelić jedina žena vinar i somelijer u Srpskoj i BiH. Tu smo, u hladovini ispred vinarije, u miru, uživali u sortama “žilavke” i “vranca” i drugih, te nezaobilaznom pršutu i jedinstvenim sirevima.

Nismo propustili ni panoramsku vožnju lađom na Trebišnjici, koja donosi sasvim novu sliku ovog grada, jer se iz barke pruža najbolji pogled na Stari grad, dolape ali i Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju, koji je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine. Oduševljenje Trebinjem nije krila ni svojevrsna domaćica ovog gastroturističkog događaja Zorica Đukić, direktorica “Kuhinjice” za BiH.

- Čest sam gost ovog grada. Serijal postoji 17 godina, snimljeno je 15.000 recepata. Biramo domaće i želimo da predstavimo sve što je dobro i što je naše, a u svim mjestima u našoj zemlji ima toliko lijepih kutaka i ljudi da je to šteta ne ispromovisati - istakla je Đukićeva.

Prijatelj gastro susreta u Trebinju bila je lokalna firma “Dineko” koja se bavi proizvodnjom namještaja, a direktorica Slađana Bukvić Pendo rekla je da, između ostalog, da mogu da ispune sve želje zbog čega i uspješno posluju na domaćem i stranom tržištu, te planiraju proširenje.

Ljepote Pala i okoline

O ljepotama Trebinja dalo bi se pisati i pričati danima, a ništa manje ne bi potrajala ni priča o svemu što turistima nudi paljanska regija. Djelić toga su “donijeli” i na jug i jasno poručili da je jedino dolazak način da se gosti uvjere, osjete i dožive ljepote tog kraja. Gastronomska ponuda je svakako na tom spisku jer su jagnjetina, pečenja, pite, čorbe, sirevi, koljenica u tijestu ali i još dosta toga iz knjiga tradicionalnih recepata paljanskog kraja. 

Saša Đokić, šef kuhinje u hotelu “Vučko” na Jahorini, podvukao je da je, iako je veliki sto u “Naru” bio krcat, to tek mali dio specijaliteta u čemu uživaju svi koji krenu na njihovu adresu.

-  Trudimo se da Jahorinu, Pale, Srpsku gdje god se nalazimo predstavimo u najboljem svjetlu. Saradnja sa “Kuhinjicom” je odlična - rekao je prije nego što je pozvao prisutne da se lično uvjere u ono što im je ispričano, ali i da ne zaborave, uz pun tanjir, uzeti i probati domaće rakije.

Direktor Turističke organizacije Pale Dragan Jakić kaže da su i na ovaj način predstavili gastro ponudu sarajevsko-romanijske regije, odnosno Pala i Jahorine, uz veliku pomoć hotela “Vučko”.

- Pale sa Jahorinom je, uz Trebinje, najveća turistička destinacija u Srpskoj i jedno od najposjećenijih mjesta. Uz dobru gastro ponudu, zaista imamo šta da ponudimo, Jahorinu i ostale ljepote, kao što su Romanija, Trebević, izvor Miljacke, Ravnu planinu i more drugih sadržaja - poručio je Jakić. 

Da je dolaskom kolega iz Pala zaokruženo jedna od gastronomskih ponuda Srpske podvukla je i Milica Kovačević iz trebinjske turističke agencije “Luks”, dodavši da su i specijaliteti oličenje tradicije i umijeća na koje niko ne može da ostane ravnodušan.

Na kraju ove gastronomske avanture u gradu čije obale dijeli Trebišnjica, a spajaju veličanstveni Arslanagića most, most Ive Andrića te Kameni most, izvučen je jedini mogući zaključak - Trebinje te zove, odazovi se, a ne zaboravi ni Pale i Jahorinu.

Hlad stariji od vijeka

Ko god je čuo za Trebinje, čuo je i za platane - jedan od najprepoznatljivijih simbola tog grada. Za mnoge posjetioce ljetna bašta “Platani” predstavlja oazu u vrelim danima gdje se mogu okrijepiti u hladu drveća starog više od 120 godina. Bašta, nad kojom se nadvija 16 gorostasnih platana, okružuje spomenici kulture i istorije, mjesto je sastajanja svih koji žive u Trebinju, onih koji tu provode odmore ili na svom putu prolaze kroz taj čarobni grad.

Grad Sunca

Na samo pet kilometara od centra Trebinja, sagrađen je Grad Sunca u kojem vladaju udobnost i zabava i gdje je “osvanuo” najveći akva park na Balkanu – “Sunčana vrela”, luksuzni hotel “SL Panorama”, etno-selo i brojni drugi sadržaji. Šefica recepcije u “Gradu Sunca” Tijana Gadža u razgovoru sa nama je pozvala sve da dođu i uživaju u odmoru za dušu i tijelo.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana