Grad do kojeg ne vode putevi: Bogatstvo, hladnoća i tama ruskog grada

Malo je gradova s tako mračnim i hladnim zimama kao što je slučaj s ruskim Noriljskom, gdje stanovnici neće vidjeti sunce do sredine januara. Jedan je od najhladnijih gradova na svijetu, a njegovo stranovništvo zimi se bori protiv hladnoće koja može da bude i 55 stepeni ispod nule.

Hladan period traje 280 dana u godini, a snježne oluje pogađaju Noriljsk u prosjeku 130 dana. Do njega ne vode putevi, već se dolazi samo avionom, brodovima ili čamcima.

Srećom, sletanje u Noriljsk nije tako opasno kao što djeluje. U vreme Staljina do grada je postojao put poznatiji kao „put smrti".

Dok traju oluje autobusi se često kvare, ali rezervna vozila su spremna kako bi građani mogli da budu evakuisani na vrijeme, bez straha od smrzavanja na putu. Osam do devet meseci grad je prekriven snijegom, a „sindrom polarne noći", odnosno mraka koji traje dva mjeseca razlog je česte anksioznosti, nervoze, nesanice i depresije.

Noriljsk je smešten iznad Arktičkog kruga i dom je najvećoj svetskoj topionici gvožđa, koja ispušta toliko zagađenog materijala u vazduh da u krugu od 30 kilometara "ni trava ne raste". Grad leži na jednom od najvećih svetskih nalazišta nikla, platine i paladijuma, zbog čega je i jedan od najbogatijih gradova u Rusiji.

Nekada su tu radili zatvorenici Gulaga, a danas su zaposleni veoma dobro plaćeni za taj posao.

Kako je posao rudara težak, na raspolaganju im je 90 dana odmora i penzija u 45. godini. Kontaminacija teškim metalima utvrđena je čak 60 kilometara dalje.

Ali bez obzira na zagađenost, hladnoću i depresiju, koja je prilično česta, Noriljsk ima veliko pozorište, brojne kafiće, galerije i brojna mjesta u kojima stanovnici traže utočiše od mraka i zime. Kad su temperature veće, svaku priliku koriste da izađu iz kuće, a kraj vječnog mraka, koji nastupa u januaru, slave kupanjem u jezeru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.