Prva Ruskinja na MSS nakon 17 godina

Prije polijetanja Serova je rekla da ne razmišlja o svom mjestu u istoriji letova u svemir.

- Svemir je ono što predstavlja moj posao i ja ga tako posmatram - kao svoj posao - rekla je Ruskinja, dodajući da je ovo velika stvar za sve ruske žene. 

Njen san da bude kosmonaut započeo je dok je još bila dijete. Njen otac je radio u ruskoj avijaciji, a u školi je slušala priče o Zemlji, letovima u kosmos i zvijezdama.

- Kasnije sam zavoljela astronomiju i znala sam izlaziti noću da posmatram zvijezde. Svaki od ovih malih koraka u mom životu pomogli su mi da ostvarim svoj cilj - kazala je Serova.

Ipak, nije dovoljno imati samo želju, već je potrebno uložiti i veliki rad. Takođe, potrebno je imati i znanje snalaženja u ekstremnim situacijama, iako za Jelenu to nije predstavljalo opterećenje već uživanje.

- Jednom prilikom smo otišli u pustinju, gdje sam za dva dana izgubila pet kilograma. Treba samo da zamislite kako izgleda kada pet litara vode jednostavno ispari iz vas - kaže Jelena.

- Bilo je to odlično iskustvo jer mi jednog dana može spasiti život - dodala je ona.

Tokom ovakve vrste treninga kosmonauti uče kako preživjeti u surovim uslovima, jer nikada ne znaju gdje će se spustiti pri kraju svog puta iz svemira.

- Ovdje nije riječ samo o vašim fizičkim sposobnostima, već morate znati prepoznati gdje se nalazite i brzo odrediti okruženje i klimu. Morate znati floru i faunu, kako pronaći vodu i napraviti sklonište - kaže Serova.

Nakon završene srednje škole upisala je studije aeronautike na Moskovskom institutu avijacije, gdje je i upoznala svog sadašnjeg muža Marka. Po završetku studija oboje su se zaposlili kao inženjeri u kompaniji RSC Energija. Godine 2003. Mark Serov je zvanično postao kosmonaut. Njih dvoje su 2004. dobili kćerku, a on je iste godine otišao prvi put u svemir. Jelena je 2006. godine dobila preporuku da postane kandidat za astronauta, da bi 2009. godine postala i zvanično testni kosmonaut. Godinu kasnije Mark nije uspio da prođe specijalne fizičke treninge i tako je put u kosmos za njega bio zatvoren.

Jelena je izdržala sve što joj se nalazilo pred konačnim ciljem: prošla je treninge u centrifugi, vježbala prizemljivanje u močvarnom terenu u zimskim uslovima, patila od prevelikih napora i radila u bestežinskom stanju. U martu 2014. godine dobila je odobrenje da postane član svemirske posade zajedno sa dvojicom Rusa i jednim Amerikancem. Na pitanje da li će joj muž možda biti ljubomoran, Jelena je odgovorila da je to striktno poslovni put, a ne neka romantična šetnja. Ona planira da radi razne eksperimente na MSS-u, ali i pored svojih inženjerskih poslova želi da ostane aktivna žena. Napravila je dosta specijalnih porudžbina za stvari koje će koristiti u svemirskoj stanici. Sa sobom je ponijela 15 različitih kompleta odjeće različitih boja i dezena, uključujući i čarape koje su posebno dizajnirane za nju. Sva odjeća ima na sebi ušiveno njeno ime. Ona veliku pažnju posvećuje fizičkoj aktivnosti, jer mora vježbati u svemiru da joj mišići ne bi atrofirali. Sa sobom je ponijela dvoje pari patika - jedne za sobni bicikl, a druge za traku za trčanje. Tu su i posebne pantalone sa više rajsferšlusa da bi se lakše mogli postavljati senzori na njeno tijelo. Sa sobom  je ponijela i kupaće kostime da bi lakše mogla održavati higijenu u svemirskoj stanici.

Serova, koja je naporno vježbala sedam godina da bi otišla u svemir, rekla je da je dugo sanjala da dokaže da su ruske žene sposobne da opet idu u svemir. Prva žena koja je otišla u svemir bila je Valentina Terješkova 1963. Ona je bila u sondi postavljenoj na rusku raketu "Vostok 5". Prema nekim navodima, bilo je protivljenja zbog njenog izbora i zvaničnici su se kasnije protivili odlasku drugih žena. Bilo je potrebno da prođu gotovo dvije decenije prije nego što je početkom osamdesetih Svetlana Savickaja postala prva žena koja je hodala u svemiru. Posljednja Ruskinja koja je letjela u svemir  bila je Jelena Kondakova 1997. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.