Život na čekanju

Nebojša Tomašević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Život na čekanju

Krov nad glavom, nekada jedna od osnovnih životnih potreba i simbol sigurnosti, danas za veliki broj građana postaje sve nedostižniji cilj. Nije više dovoljno imati posao, što bi rekao pokojni Bora "socijalno, zdravstveno i redovnu platu", jer bez odricanja, a ni tada mnogi ne mogu doći do krova nad glavom. Sudeći po našem standardu potrebno je mnogo odricanja, često nekoliko decenija da bi se došlo do vlastitog stana.

Tako, umjesto da planiraju život i porodicu, mnogi sve više strahuju hoće li imati gdje živjeti. Da to nije samo utisak, već ozbiljan ekonomski i društveni problem, pokazuje i podatak da je za kupovinu prosječnog novog stana u Republici Srpskoj potrebno oko 95 prosječnih mjesečnih plata. Znači neophodno je gotovo osam godina rada, bez trošenja ijedne marke na hranu, račune i ostale životne potrebe, da bi došli do krova nad glavom.

Još je poraznija računica koja kaže da kada bi supružnici sa dvije prosječne plate za kupovinu stana izdvajali petinu zajedničkih primanja do svoje kuće ne bi mogli da stignu za 20 godina.

Međutim, dok kvadrati postaju sve skuplji, a plate ne prate njihov rast, odgovornost za takvo stanje ne može se prebacivati samo na tržište. Godinama se govori o ekonomskom napretku, investicijama i razvoju, ali se ne vidi šta od toga ima običan čovjek. Moramo da se zapitamo gdje su konkretne stambene politike, podsticaji za mlade i porodice, povoljniji modeli rješavanja prvog stambenog pitanja? Nije dovoljno da vlast broji nove zgrade i vrijednost investicija ako građani od svojih primanja ne mogu sebi da priušte ni skroman dom. Posebno je porazno što rast cijena nekretnina od 2016. do 2025. godine iznosi oko 104 odsto, dok su plate u istom periodu rasle oko 83 odsto.

Posljedice ovakvog odnosa cijena i primanja ne završavaju se na nemogućnosti kupovine nekretnine, već se prelivaju dalje na život svih.

Mladi odgađaju osamostaljivanje, brak i zasnivanje porodice i sve više ljudi ostaje da živi sa roditeljima, a oni koji se ipak odluče na kupovinu nekretnine ulaze u dugoročna kreditna zaduženja i decenije otplate.

Međutim, da kod nas nije ništa kao u normalnom svijetu govori i paradoksalna činjenica da uprkos visokim cijenama stanovi "idu kao alva". Očigledno je da kupaca ima, ali u zemlji u kojoj se prosječna porodica decenijama odriče da bi kupila stan nameće se pitanje da li je stanogradnja, postala i pogodan način za plasiranje kapitala čije porijeklo nije uvijek lako utvrditi. Tako dok je nekome stan kupiti kao drugom žvaku, za mnoge je vlastiti dom, prevelika i pretežno nedostižna obaveza. Najbolji opis naše stambene računice dao je američki filozof i pisac Henri Dejvid Toro koji kaže da je cijena neke stvari zapravo količina života koju čovjek mora da razmijeni za nju, odmah ili dugoročno.

Nebojša Tomašević ✓ Novinar

Nebojša Tomašević je diplomirani novinar i magistar međunarodnih odnosa, sa više od 20 godina iskustva. U „Glasu Srpske“ radi od 2003, a od 2008. piše za rubriku crna hronika, sa fokusom na pravo i pravosuđe.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.