Zapad kao sredstvo, a ne kao cilj

Šta bi Imanuel Kant rekao danas da posmatra situaciju u Bosni i Hercegovini?

Nema sumnje da bi, zbog mnogo čega, pao u očaj, jer je čitav jedan narod, prateći svoje političke elite, dobrovoljno odlučio da ne koristi njegovu osnovnu lozinku: Sapere aude! - "Imaj hrabrosti da se služiš sopstvenim razumom!" Ta maksima, koja je obilježila doba prosvjetiteljstva i odredila prosvijećenost, odavno je postala tekovina i veoma koristan instrument slobodnih ljudi i zajednica. Ona je jedna od temeljnih vrijednosti liberalnog Zapada koja se decenijama zagovara i na koju se taj sistem oslanja.

Stavovi i mišljenja "međunarodne zajednice" (političkog Zapada) bili su Bošnjacima važniji od sopstvenih tokom čitavog perioda koegzistencije i sukoba ideologija konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini - od kraja rata do danas. Vjerovali su da će zapadnjaci bolje od njih samih definisati njihove interese, ciljeve, prijatelje i neprijatelje. Takav odnos prema sopstvenom životu ih je umrtvio, imobilisao i ugasio im svaki oblik kreativnosti. Nisu imali potrebu da misle - sve je već bilo smišljeno za njih.

Ako se tome doda vješto posijana i iznjegovana mržnja prema svemu što je srpsko, onda se u "bosanskom loncu" kuva zlom zapaprena čorba koja, po svoj prilici, neće donijeti sreću nikome, a najmanje samim Bošnjacima. Ta situacija ih je pozicionirala kao dobrovoljne podanike i udaljila od sopstvene slobode, čime je određena i njihova politička nezrelost. 

Nezrelost

Organska nezrelost, ili nedovršena fermentacija nagomilanog znanja kod savremenih lidera bošnjačke političke misli, ogleda se u nemoći da se sopstveni razum koristi u vlastitu korist, bez tuđeg vođstva. Možda nije riječ o nedostatku znanja i razuma, već o manjku odlučnosti i hrabrosti da se sopstveni razum koristi samostalno. Nisu svjesni da tuđe rukovođenje služi isključivo interesima onoga ko rukovodi.

Da su se, kojim slučajem, Bošnjaci otrgli od tog uticaja i prihvatili Srbe i Hrvate da ostanu ono što jesu - bez nastojanja da im se nametne bošnjački model Bosne i Hercegovine - u kojem bi ta dva, politički zrela naroda, sa izgrađenom nacionalnom sviješću, postali "Bosanci", prestajući da budu Srbi i Hrvati, onda bi BiH možda imala šansu.

Strani osmišljivači procesa u BiH su sve vrijeme podgrijavali bošnjačke nade da brojčana prednost od petnaestak procenata nad Srbima znači pravo na posjedovanje čitave teritorije države. Bošnjačko vjerovanje da će stranci odlučiti u njihovu korist ukoliko ne bude unutrašnjeg dogovora obesmislilo je pokušaje pronalaska rješenja prihvatljivih za sve. Tako je sve vrijeme ukidana šansa za izgradnju BiH koja bi bila zajednička domovina svih njenih naroda.

Stranci su, plašeći Bošnjake "velikosrpskom politikom", poturili nadu u velikobošnjaštvo kao alternativu. Velikosrpstvo je, navodno, zlo, a velikobošnjaštvo - dobrobit za sve. Zbog toga je pobjeda nad Srbima predstavljena kao vrhovni patriotski cilj nemajući u vidu da nesreća jednih ne može da stvori sreću drugih. Nastojanju pobjede nad Srbima su značajno doprinijeli visoki predstavnici i stranci u Ustavnom sudu odlukama kojima su ukidali dijelove srpskog identiteta i prava garantovana dejtonskim Ustavom. Svaka srpska pobuna protiv takvih akata dočekivana je "na nož". Pošto im je od početka jasno  da Srbi - kao ni Hrvati - neće pristati na oduzimanje stečene slobode, onda je jasno da cilj stranaca nije bio mir i saradnja, već permanentni, latentni sukob između naroda Bosne i Hercegovine.

Problem nije u tome što stranci pokušavaju da nas uvuku u novi sukob, već u tome što Bošnjaci ne vide da ti isti stranci rade protiv interesa same države Bosne i Hercegovine.
Ili je, možda, sve ovo samo privid koji se naivnima čini istinitim?

Deklaracija u srcu

Bošnjaci-muslimani, u stvarnosti, i ne namjeravaju da stvore građansku državu zapadnog tipa i prihvate vrijednosti zapadne civilizacije iako se deklarativno zalažu za ulazak u EU i NATO. Da bi to uradili, morali bi da se odreknu dijela svog istorijskog i vjerskog identiteta i postanu nešto što nije u skladu s njihovim bićem. Islamska vjera, po njihovom razumijevanju, superiornija je od hrišćanstva. Musliman treba da bude mudriji, obrazovaniji, dalekovidiji, proračunatiji, strpljiviji i uporniji od hrišćanina.

Većina Bošnjaka u srcu nosi Alijinu Islamsku deklaraciju, koja objašnjava kako Kuran treba da se primjenjuje u bosanskim uslovima - i u vjerskom i u društvenom smislu. U njoj piše: "Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio islam nesposoban je da nakon toga živi i umire za bilo koji drugi ideal. Nezamislivo je da se musliman žrtvuje za kakvog cara ili vladara, ma kako se on zvao, ili u slavu neke nacije, partije ili čega sličnog, jer po najjačem islamskom instinktu on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezboštva i idolatrije. Musliman može ginuti samo s imenom Alaha i u slavu islama, ili - bježati s bojnog polja".

Prema tome, nije li privid da su Bošnjaci zapadni podanici? Da li je to strategijska maska koja prikriva stvarnu namjeru i krajnji cilj? Ne koristi Zapad Bošnjake radi svojih interesa - već Bošnjaci koriste zapadne hrišćane u borbi protiv pravoslavnih Srba. Vjeruju da antagonizam među hrišćanima ide u korist stvaranja svoje države po muslimanskoj mjeri.

Ne nalaze li se u tome odgovori na pitanje zašto nema empatije i razumijevanja za srpske i hrvatske interese u BiH, kao i zašto je dogovorna koegzistencija nemoguća?

Pri svjesnosti svih o svemu i ograničenoj mogućnosti međusobne prevare, ali i snažnoj odlučnosti ideologija da se bore za sopstveno pravo na postojanje, pitanje teritorije postaće ključno pitanje. Nijedna ideologija neće sebi dozvoliti pakao gubitništva - i zato će svima biti potreban vlastiti životni prostor u kome će se sve tri ideologije realizovati u skladu sa sopstvenim vrijednostima.

Zbog toga je podjela Bosne i Hercegovine neizbježna.  Sa ratom, ili bez rata, po sadašnjoj entitetskoj granici ili po nekim drugim međama ili kriterijumima, uz pomoć  stranaca ili bez njih, raspetljavanje bosanskohercegovačkog čvora je izvjesno.  

Pomolimo se i Gospodu, i Gospodinu, i Alahu da donosiocima odluka podare razboritost, razum i strpljenje - da ne uvedu narode Bosne i Hercegovine u novo krvoproliće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.