Da je sreće bilo

Iza BiH je još jedna sjednica Savjeta bezbjednosti UN-a na temu ovdašnjih (ne)prilika, odnosa prema Dejtonu, kojekakvih ideja te pokušaja dolaska do zajedničkog stava o gašenju protektorata u vidu OHR-a.

Amerika je poslala jasnu poruku, Rusija i Kina takođe, ali treba uvažiti i ostale koji su, iz svog ugla ili iz svojih interesa, rekli to što su rekli na zasjedanju krajem sedmice.

Kancelarija visokog predstavnika, nadaleko poznata po skraćenici OHR, je sastavni dio BiH od njenih novih temelja koji su udareni u novembru 1995. godine u američkom gradu Dejton nakon višednevnih, iscrpnih pregovora.

S te adrese je javljeno da je postignut dogovor koji je označio kraj rata i da stiže mir. Mir za kojim je narod vapio dok su padale glave na svim stranama u ratu koji se počesto opisuje kao nametnut.

Baš kao i previše drugih stvari koje su uslijedile u BiH nedugo nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum u kojem je, u vidu aneksa, sažet čak i Ustav BiH koji je i danas na snazi.

Međutim, istorija će, ali i ovo podneblje, pamtiti da je uz OHR napravljen i takozvani Savjet za implementaciju mira (PIK) iz kojeg su se "izrodila" bonska ovlašćenja - bič 21. vijeka koji je unio ponovo nemir u BiH.

Pozivajući se na ta ovlašćenja visoki predstavnici su vedrili i oblačili za vrijeme službe pod ovim dijelom neba. Nametnutim odlukama mijenjali su zakone, gazili Ustav, smjenjivali izabrane zvaničnike, prijetili. Bili "bog i batina", a svijet je žmirio. Bez imalo obzira i ikakve potrebe da se oni, koji sebe nazivaju diplomatama, barem zapitaju da li bi takvo pravno nasilje dozvolili u svojim matičnim državama.

Sve to je i daleko više preživjela BiH. Valjda je ovdašnji živalj očvrsnuo usljed svih istorijskih bičeva koji su mu sijevali preko leđa pa je tako čak i u ovom 21. vijeku, dobu demokratije i ljudskih prava, iznio i tu silu visokih predstavnika i onih koji su stajali iza njih.

Dosta njih je, naime, imalo i još ima stolice upravo u Savjetu bezbjednosti koji je i čuvar, odnosno trebalo bi da bude čuvar Dejtonskog sporazuma, ali...

Na toj adresi je, po mnogim tumačenjima, posljednji ključ za zatvaranje OHR-a, a prema onome što se čulo tokom ovogodišnjih sjednica, došlo je vrijeme da se i ta priča polako privede kraju.

Tog poglavlja u istoriji ove zemlje, da je bilo sreće, ne bi ni bilo, ali kada su već moćnici htjeli kontrolu, mogli su barem da budu prave diplomate i da poštuje zemlju u kojoj službuju, a ne da je sakate na najgore načine. I to s osmijehom.

OHR neće nestati preko noći, ali će ga poslije svake dolazeće noći biti sve manje. Jer dok god je ta Kancelarija "živa", BiH nije suverena zemlja, iako se na sva usta proziva takvom. Što je najcrnje, to govore oni koji u sili i OHR-u vide glavnog saveznika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.