"Veliki brat"

Mnogo se u zapadnim krugovima priča o kineskom tehnološkom napretku. Doduše, puno više se pronalaze negativni uglovi, djelimično iz straha zbog njihove globalne dominacije, ali i zbog opravdanih kritika kojima se osuđuje snimanje i kontrola svega i svakoga.

Međutim, taj kineski "veliki brat", bar prema tvrdnjama njihovih vlasti, ima višestruku korist, uz gotovo nultu stopu kriminala. Sistem pametnih gradova omogućava državi da u realnom vremenu naplaćuje saobraćajne kazne, pronalazi kriminalce, a građanima omogućava lakšu međusobnu komunikaciju pa tako znaju za koliko sekundi na stanicu dolazi autobus ili taksi.

E sad, koliko je to zapravo u redu? Gdje su tu ljudska prava i slobode kao osnovne vrijednosti demokratskog društva? Ili je takav sistem zapravo najbliži savršenoj, efikasnoj korelaciji vlast/građanstvo? Poštujemo sve, ali to je utopija koja može da uspije samo na istoku, uzvratiće vam gotovo svi koji gaje simpatije za puno komforniji život, bez strahova i kalkulacija o tome da li vas je sinoć neko snimao dok ste se tuširali.

Možda je, zapravo, neki hibrid između tehnoloških takmičara zapada i istoka najbolje rješenje za ove prostore. Minimum kontrole nije naodmet, jer kontrolisati se ipak mora, zar ne?

Čini se da je baš u tom smjeru krenula Vlada Srpske. Kako ministre ne bi stresirale kuloarske priče koje kažu da mnogi "lugari žive daleko bolje od inženjera, za par mjeseci izgrade kuće, kupe više vozila i slično", odlučili su se na, za ovo podneblje, nesvakidašnji potez.

"Veliki brat" Srpske nema tolika ovlašćenja i puno smo bliže demokratskim vrijednostima nego Kinezi, ali se i kod nas polako uvodi kontrola, bar kad su u pitanju poslovanja i finansijske transakcije.

Vlada već od sljedeće godine planira da nabavi softver pomoću kojeg će pratiti rad javnih preduzeća i tu i najveće demokrate zaista ne bi trebalo da pronađu ni najmanji problem. Ako radiš pošteno, "snimiće" tvoj rad, na licu mjesta prekontrolisati, bez ulaska u bilo kakvu ličnu intimu. Jeste neprijatno i u startu će najvjerovatnije za nijansu poljuljati ličnu i profesionalnu autonomiju pojedinaca.

Međutim, kad se svi naviknemo da sistem tako funkcioniše i da je to nova realnost, brzo će sve postati rutina. A svima nam je cilj da ta rutina ne dodiruje ivicu zakona, a taman posla da je prelazi.

Da li je ovo samo početak digitalizacije društva ili samo "incident" u sistemu duboko ogrezlom u tradicionalne vrijednosti sklapanja poslova ispod stola, ostaje da se vidi. Dobra namjera je tu i nebitno je što košta 1,44 miliona maraka. Benefiti su višestruki.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.