Unutrašnje sagorijevanje

Kada je prije petnaest godina tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun odlučio da smijeni više od šezdeset funkcionera Srpske demokratske stranke, mnogi su smatrali da će ova stranka nestati sa lica zemlje, te postati nešto što će se samo u knjigama i novinskim člancima pominjati.

 Uspjeli su da prežive ovaj "visokonaponski" udar, ali je očigledno da od tada pa do danas ova stranka nije uspjela da se oporavi.

Dodatni udarac, i to žargonski rečeno ispod pojasa, SDS je dobio kada se saznalo da je Ešdaun u sastavljanju ove "crne liste" imao svesrdnu pomoć pojedinih visokopozicioniranih kadrova ove stranke, koji su zarad sitnih i ličnih interesa prodali svoje partijske kolege.

Slična je situacija i danas. U SDS-u je došlo do unutarstranačkih sukoba, koji prijete da ovu stranku, ali i njen kredibilitet, uzdrmaju do granica pucanja. I nisu za to krivi loši izborni rezultati. Postalo je očigledno da u SDS-u već godinama unazad postoje razne struje, regionalne podjele, ubačeni elementi i kukavičja jaja. Ali, i oni ucijenjeni, koji su zarad svog ličnog mira postali spremni da sarađuju i sa crnim đavolom, kako su sve donedavno nazivali svoje političke protivnike iz SNSD-a.

Vjerovali su i da će postojeća vladajuća koalicija u Srpskoj sama pasti, poput kule u Vavilonu. Da će ih grupa "Pravda za Davida" srušiti. Loše procjene.

Sve što je proteklih desetak dana uslijedilo bilo je samo logičan slijed događaja. Pokazalo se, baš kao i te 2004. godine, da SDS-u nisu potrebni spoljni neprijatelji jer ih već dosta imaju u sopstvenim redovima.

U ovoj priči su se posebno istakli članovi dobojskog SDS-a, na čelu sa kontroverznim Obrenom Petrovićem, koji je još ranije slao signale da se radi o čovjeku bez ikakvih moralnih, ali i političkih skrupula. Njemu uz rame je stao i Kostadin Vasić, koji je svoje političko uhljebljenje već potražio u Stevandićevoj Ujedinjenoj Srpskoj, ali i Milovan - Cicko Bjelica. Isti onaj Bjelica koji je svojevremeno zbog Ešdaunovih sankcija mjesecima čamio po zatvorskim kontejnerima SFOR-a. 

Uzroci ovakvog stanja u SDS-u mogu se tražiti i u sukobu Dragana Čavića i Mladena Bosića, koji za deset godina svoje partijske vladavine nije uspio ništa da uradi.

Njegova vladavina se može smatrati gotovo bezličnom i pogubnom za ovu nekada najjaču političku partiju u Srpskoj.

Sve ovo je dovelo do toga da SDS danas ima više svojih članova u drugim partijama nego u svojim redovima. Otišle su nekadašnje uzdanice - Dragan Čavić, Nenad Stevandić, Ognjen Tadić, Kostadin Vasić... Ko je sljedeći? Ima li ovom kraja? Do pojave nekog novog Mesije, koji bi ponovo ujedinio članstvo i rukovodstvo ove stranke, vjerovatno nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.