Tišinu prekinula mržnja

Sramota, varvarstvo i civilizacijsko dno! Sa drugim riječima se ne može opisati ono što se desilo na groblju u selu Pečuj nadomak Zenice. I to nije samo akt vandalizma - to je direktan čin mržnje i duhovnog sunovrata.

Od jednog, dva, pa i pet oskrnavljenih spomenika na grobljima u proteklom vremenu sada smo došlo do 60 polupanih krstova i spomenika.

Ako i ovaj put ne budu otkriveni i kažnjeni vandali, kao i u većini slučajeva do sada, nema sumnje da će u narednom periodu biti još gore, jer poremećeni umovi ne prezaju na svom putu da napadaju sve što je za njih nepoželjno i drugačije.

Ovaj vandalski čin duboko je uznemirio, ne samo Srba u Zenici, već i sve ostale građane koji vjeruju u osnovne civilizacijske vrijednosti, odnosno poštovanje mrtvih, toleranciju i suživot.

Pomenuto pravoslavno groblje u Pečuju svjedoči i da su tamo ljudi sahranjivani još prije 140 godina. I jedno je od onih rijetkih koje nije stradalo u proteklom ratu, ali eto sada su se našli poremećeni umovi da lupaju, lome i čupaju spomenike i krstove. Kako je moguće da 140 godina stari krst opstane kroz ratove, a da ga sada neko ruši u miru. Odakle tolika zadojenost mržnjom? Ko je odgajao ljude nesposobne da osjete pijetet pred mrtvima? Kakvo društvo ćuti kad se ruše grobovi samo zato što na njima pišu ćirilična slova i stoji krst? Šta je sljedeće, ljudi?

Policija je, kao i u većini slučajeva u kojima su do sada napadana groblja, crkve i kapele, obavila uviđaj i u Pečuju, a epilog svega, bez imalo sumnje, olako je predvidjeti. Po već uigranom scenariju sve će završiti u fioci. I time će po ko zna koji put poslati poruku da su neki grobovi manje vrijedni od drugih, da nečija tuga nije bitna.

Ali ovo se ne može i ne smije prećutati. Ni Srbi u Zenici, ni oni u drugim dijelovima FBiH, Republike Srpske, ali i Srbije i regiona, ne smiju dozvoliti da se ovakvi incidenti tretiraju kao obične "škrabotine na zidu". Ovo je napad na dostojanstvo čitavog naroda. I ako institucije ćute, društvo to nikako ne smije. Jer ako se danas ćuti nad mrtvima, sutra bi se isto tako moglo nad živima.

I nijedan normalan čovjek, bez obzira na vjeru ili naciju, ne smije da zatvara oči pred ovim vandalizmom i udaranjem na mrtve. Jer groblje u Pečuju nije samo mjesto na karti. Ovo što se desilo je ispit za sistem, za svakog građanina koji vjeruje da se mrtvi ne diraju, da svetinje bez obzira na to kojoj vjeri pripadaju, zaslužuju mir, a oni koji su se vratili na svoja ognjišta bezbjednost.

Ako od ovoga slučaja ponovo napravimo jedan od onih koji će kroz nekoliko dana biti zaboravljen, onda svi zapravo pristajemo na normalizaciju mržnje. A to je horor, koji za razliku od filma, ima stvarne i dugoročne posljedice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.