Tiranija i teror sarajevskog UZP-a

Udruženi zločinački poduhvat (UZP) tzv. međunarodne zajednice traje od početka razbijanja SFR Jugoslavije i stvaranja sićušnih i manje sićušnih balkanskih državica.

Kada je u pitanju bivša jugorepublika Bosna i Hercegovina, ona nije nikada ni postojala kao država. U srednjovjekovno vrijeme srpskih Nemanjića i neodređenih pojmova državnosti,  Bosna je, bila tek dio srpskih prostora. Ne pomaže političkom Sarajevu pozivanje na hrišćanske srpske vladare Kulin bana i Tvrtka Kotromanića  da bi sebe  prikazali kao njihove naslednike i nastavljače  hiljadugodišnje državnosti BiH. Pravo lice pokazali su u  vrijeme razaranja Jugoslavije,  kada su krenuli u stvaranje države  po Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića, a na štetu druga dva naroda – Srba i Hrvata. Njihov poraz je istorijski promašaj, kao i varanje i laganje prilikom dogovora o mirnom ustrojstvu državne zajednice tri naroda – Srba, Muslimana i Hrvata po Kutiljerovom planu. Islamske  ambicije Alije Izetbegovića, potpomognute šaputanjem na minderluku od strane tadašnjeg Klintonovog ambasadora Vorena Cimermana, uvele se BiH u nepotrebni i krvavi građanski rat sa preko sto hiljada ljudskih žrtava na svim stranama, materijalnu štetu da i ne brojimo. Alijini sekundanti su bili i Njemačka, njegova ljubav iz vremena Handžar divizije, ali i druge zapadnoevropske zemlje kojima je bio cilj da se klasična secesija Slovenije i Hrvatske uz BiH,  prikaže kao raspad Jugoslavije, a ne uništenje članice-osnivača Ujedinjenih nacija kršenjem međunarodnog prava. Pravi udruženi zločinački poduhvat.

Istorija često ispadne ponavljanje grešaka. Turska vladavina od pet stotina godina nad srpskim narodom, od turskih istoričara proglašavana je maltene kao doba humanizma. Današnji Turci vrijeme i prostor Osmanskog carstva nazivaju multikulturalnim, multietničkim i multikonfesionalnim. A dobro se zna da je ta turska osmanlijska imperija bila jedna od najbrutalnijih u istoriji civilizacije koja je brisala cijele vjere, narode i njihove kulture namećući islam, šerijatsko pravo  i islamski način življenja. Turski zulum zapamćen je u srpskom narodu. Istorija se ponavlja u kolopletu tragedija i farsi, samo su sada na Balkanu na djelu drugi "humanisti" iz tzv.  međunarodne zajednice. 

Zulumćari  

U svakom istorijskom periodu stvarane su imperije,  a Balkan su trale svakojake. Svodilo se na isto – činjenje zuluma, imperijalizam, kolonijalizam,  tiranija i teror.  Stranci su imali iste ciljeve -  porobljavanje ne samo ljudi već i njihovih umova kao učenje bespomoćnosti. Današnji zulumćari svoje djelovanje nazivaju reformama, demokratijom, vladavinom prava, a sve čine suprotno. Po svom Ustavu (član 1.2.) koji je kao Aneks 4. Dejtonskog sporazuma takođe i međunarodni akt, "Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa vladavinom prava i ima slobodne i demokratske izbore". Nije demokratska,  jer su joj nedemokratski nametnuli visoke predstavnike kao diktatore i tirane koji odlučuju umjesto narodnih predstavnika izabranih na demokratskim izborima. Nema vladavine prava, jer ne važi Ustav BiH i zakoni koje donese Parlamentarna skupština, već ono što nametne visoki predstavnik. Uz njega su uvijek  i mentori iz tzv. međunarodne zajednice oličeni u nedejtonskom PIK-u i zapadnim ambasadama u Sarajevu kojima tepaju "kvinta", a zapravo su sepsa. Otrov kojim preko trideset godina truju  odnose između Srba, Bošnjaka  i Hrvata, ali i unutar tih naroda, uništio je svaku mogućnost zajedničke države. Ispunjavanje zahtjeva cjelokupne muslimansko-bošnjačke strukture bilo je ubrizgavanje otrova u temelje Dejtonskog sporazuma i rušenje mogućnosti opstanka  BiH. Visoki predstavnici – Volfgang Petrič, Pedi Ešdaun, Valentin Incko i  Kristijan Šmit lažni car, uništili su mogućnost pomirenja i zatrli svako zrno međunacionalnog povjerenja što se počelo pojavljivati nakon okončanja građanskog rata. A šta bi se desilo da se odluke, smjene, nametanje zakona od strane visokih predstavnika, nisu primjenjivale ? Pa ono što je Pedi Ešdaun priznao na kraju svog mandata još 2005. godine, rekavši: "Autoritet mojih odluka proističe samo iz njihovog prihvatanja u  BiH. Ako neka odluka koju donesem bude odbijena, moj autoritet nestaće kao jutarnja rosa". Blef, prevara, podvala, farsa bile su činjenje tzv. međunarodne zajednice.

Cijeli taj sklop udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) činili su svojevrsni karijeristi i zulumćari koji su pod firmom uvođenja demokratije, eksperimentisali nad nama uživo, sa bezbrojnim i neprovodivim  reformama  svega i svačega, čega nije bilo niti ima u njihovim državama. Sve je to rađeno bez bilo kakvog  pravnog osnova.  Zapravo, radilo  se o otimanju nadležnosti entitetima (čitaj Republici Srpskoj) koju su provodile koruptivno-mafijaške strukture uvezane kao  kokošija crijeva.  Metodi su bili okupatorski i kolonijalni – zastrašivanje, prevare i podvale, kazne bez suđenja,  otimanje  ličnih dokumenata kao način brisanja prava na ljudsko postojanje. Od "Bosne i Hercegovine" stvorene međunarodnim Dejtonskim sporazumom sa minimumom zajedničkih funkcija, stvarana je centralizovana država sa glomaznim administrativnim aparatom. Otimanjem nadležnosti koje po Ustavu BiH pripadaju isključivo entitetima, stvarana je "država BiH" kako to svakodnevno ponavlja cjelokupna bošnjačka struktura. Prethodno su Muslimani potpuno potčinili hrvatski narod i njegove predstavnike, da bi mogli jurišati na Republiku Srpsku i njenu vlast. Oduzimanjem nadležnosti,  stvarana su ministarstva Savjeta ministara kao "državne vlade” iako Ustav BiH uopšte ne predviđa nikakvu vladu kao izvršni organ, jer je isključivo Predsjedništvo BiH izvršni organ vlasti. Ustav BiH ne  daje osnov ni za "ministarstva BiH”. Pogledajte šta piše u članu 5.4. Ustava BiH: "Predsjedništvo BiH predlaže predsjedavajućeg Savjeta ministara koji preuzima dužnost nakon što Predstavnički dom da svoju saglasnost. Predsjedavajući predlaže ministra spoljnjih poslova, ministra spoljnje trgovine i druge ministre prema potrebi." Nema nikakvih ministarstava BiH, ali ima udruživanja stranaca sa Muslimanima u pokušaju da se pred islamskim svijetom odnos prema BiH i lažnoj državi "Kosovo" prikaže kao "pravi” odnos Zapada prema islamu.

Evropski nivo zulumćarske tiranije

Da ne zaboravimo - postoji i "viši nivo" UZP-a u vidu Evropske unije i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Biser je odluka kojom se odbija apelacija odbrane Milorada Dodika na čitav niz protivpravnog postupanja -  Kristijana Šmita i njegovog "nametanja” krivičnog djela  "nepoštovanje mojih odluka”, djelovanja "tužilaštva i suda BiH”  u presudi Miloradu Dodiku, potvrđivanja takvih "pravnih bljuvotina” od strane neustavnog sastava Ustavnog suda BiH. Strazburški sud za inače njihove dugotrajne rokove,  odgovara  ekspresno: "Evropski sud za ljudska prava, konkretno sudija pojedinac, odlučio je predstavku odbrane Milorada Dodika proglasiti NEPRIHVATLjIVOM. Ova odluka je konačna i protiv nje ne postoji mogućnost žalbe Komitetu, Vijeću niti  Velikom vijeću. Stoga, Sud više neće voditi prepisku vezanu za ovaj predmet. U skladu sa pravilom Suda o arhiviranju spisi će biti uništeni godinu dana nakon datuma donošenja odluke.” Uništiti tragove zlodjela, da to što prije pojede vatra i mrak. To je potpisao sudija pojedinac znakovitog prezimena Gregorijan po imenu Vahe, koji je kao zvijezda zapadnog NVO sektora odgajan u Gruziji. Zatvoren krug neprava, evropske sramote i beščašća.  Sve to je za Evropsku uniju – VLADAVINA PRAVA. To govore njeni predstavnici u Sarajevu, to ponavljaju u Briselu i to kaže Bakir Izetbegović: "Sveta riječ – vladavina prava.” To je izrekao u istoj TV emisiji 23.6.2026. kada je govoreći o Miloradu Dodiku rekao: "Taj čovjek je izvan zakona. Za sve ljude u ovoj zemlji vrijedi zakon, samo za Dodika ne vrijedi. Moraće se na kraju krajeva ta stvar nekom silom riješiti. Pravosuđe i međunarodna zajednica će morati primijeniti zakone.”  Nije rekao koje zakone – Bosne i Hercegovine ili Kristijana Šmita, ali svakako silom. Kada tako može prema demokratski izabranom predsjedniku Republike, šta tek čeka  ostale Srbe. Onako kako je to bilo u Hitlerovoj nacističkoj Njemačkoj i Pavelićevoj NDH – donesu zakone po kojima je ne samo dozvoljena svaka sila prema Jevrejima, Srbima, Romima, već ih mogu ubijati, naravno po zakonu. Razlika po nametnutim  zakonima je da nema ubijanja nepoželjnih, ali ko zna šta bi još histerični Šmit mogao smisliti. Nije on tek tako odavao poštu jedinicama Vermahta i nacističkim pilotima.  

… i janjičari 

Ne bi Ešdaun i drugi zulumćari ništa mogli učiniti, da nisu imali janjičare  koji su izvršavali njihove odluke. Janjičari su instalisani u Ustavnom sudu BiH gdje tri stranca zajedno sa dva Bošnjaka redovno potvrđuju sve protivpravnosti UZP. Inače, to neformalno društvo ne može biti Ustavni sud BiH, jer nije ispunjena prva početna tačka člana 6. Ustava BiH koja propisuje: "Ustavni su ima DEVET članova.”  Već odavno ima samo sedam sudija, pa nije sud već kriminalna družina koja napada na ustavni poredak i Republiku Srpsku ispunjavajući ono što im skuva OHR. Isto tako radi i kvazipravosuđe BiH koje su nametnuli visoki predstavnici Volfgang Petrič i Pedi Ešdaun da služi  kao političko oružje protiv Republike Srpske,  entiteta srpskog naroda i svih drugih koji tu žive. Na kraju  UZP lanca "državnih institucija BiH” su SIPA (protivustavna) i Centralna izborna komisija - protivustavna, nelegalno izabrana kojoj je Šmit nelegalno produžavao mandate Seadu Arnautoviću (SDA), Jovanu Kalabi (PDP) i Ireni Hadžiabdić (kobajagi iz reda ostalih kao što je i  Ejub Ganić).  Uz Željka Bakalara službenika Željka Komšića i Vanju Bjelicu, službenika Mirka Šarovića i SDS-a, Ahmeta Šantića izabranika SDA, takav šestočlani protivpravni CIK je mjezimče kriminalne štetočine Kristijana Šmita. Poznato je da se Šmit nekoliko puta javno (ko zna koliko puta i tajno) sastajao sa CIK-ovcima, da ih podrži i ohrabri kao dželate koji kasape Dejtonski sporazum. Tako je i bilo  bukvalno zadnjih sati njegovog fašističkog mandata – 30. juna ove godine. Pri tome im je rekao da se ne brinu, jer će na izborima 4. oktobra njegove "izborne tehnologije” putem skenera konačno srušiti Dodika i SNSD. Šmitove tehnologije su takođe dio UZP nastale pljačkom našeg novca, kao i pljačkom novca upućenog nepostojećem Vijaduktu. Neustavni "sud i tužilaštvo BiH” zajedno sa CIK-om, bili su Šmitovo oružje za političke progone najviših srpskih državnih funkcionera – predsjednika Republike Milorada Dodika, predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića, predsjednika Vlade Radovana Viškovića. Dodik je od strane vanustavnog "tužilaštva i suda BiH” optužen i osuđen na kaznu zatvora i zabranu obavljanja državnih funkcija na period od šest godina, sve do izbora 2034. godine. Svi su oni progonjeni zbog izmišljenog napada na ustavni poredak BiH po  Šmitovim zakonima iako su u  skladu sa pravima i obavezama iz Ustava  Republike Srpske samo vršili svoju dužnost. Njihov progon služi Bećiroviću, Konakoviću, Helezu i drugima, kako bi oni mogli telaliti po cijelom svijetu i  panjkati najviše predstavnike Srpske kao "bjegunce od pravosuđa", a Dodika još kao "pravosnažno presuđenog" valjda kriminalca. Dotle, "tužilaštvu BiH”  ne pada na pamet da optuži nesporne rušioce na ustavni poredak BiH, npr. iz CIK-a BiH  koji su uzurpirali i provode izbore koji nisu nadležnost nivoa BiH. Ima li u Republici Srpskoj ikakvog tužilaštva da pokrene postupak protiv članova CIK-a zbog protivpravnog činjenja i postupak protiv "tužilaštva BiH” zbog nečinjenja. Nema, jer oni nisu dio pravosudnog sistema Republike Srpske koji  bi morali štititi  republički ustavni poredak kao dio ustavnog poretka BiH. Oni su odmetnuti od Ustava Republike Srpske i njihov bog se zove "visoki sudski i tužilački savjet BiH”, kao još jedan neustavni i nametnuti organ ne BiH, već sarajevskog UZP-a.  

Šmitovanje CIK-a

U potpunoj neizvjesnosti pred izbore 4. oktobra, izvjestan je samo haos koji će izazivati nedoumice i dovesti do pet puta dužeg trajanja glasanja svakog birača. To povlači i odustajanje od glasanja i netačno iskazivanje volje birača.  Iz Republike Srpske s pravom ukazuju šta je namjera CIK-a  - prilagoditi izborni proces davno ugovorenim skenerima,  bez obzira na zakon i funkcionalnost, jer umjesto da se tehnika i izborna tehnologija prilagođavaju glasačima, ovdje se glasači prilagođavaju nečijim manipulacijama i pljačkanju u što je bio uključen i Šmit. Koga je naravno podržavala  bošnjačka javnost, ali i oni koji su ga srdačno dočekivali u Banjaluci. 

Još ćemo se naslušati svakojakih gluposti iz političkog Sarajeva. Ima jedan stih pjesnika Bore Đorđevića: "Gospode, gde li pronalaze, onoliku đubrad i mamlaze.” I heleze.  Jedna izreka kaže – ako ikada bude providnoga dana, takve bi trebalo pohapsiti i odrediti im doživotni prinudni rad – tucanje kamena u Ljubačevu i pranje šljunka u ledenom Vrbasu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.