Stav
Danas je teže nego ikada biti roditelj, a još teže biti pametan i siguran u sopstvene odluke. Kako dijete izvesti na pravi put? Kako ga naučiti da ne podigne ruku na druge, ali i kako ga zaštititi da samo ne postane žrtva? Što je najgore, garancija ne postoji.
Dok jedan dio stručnjaka zagovara potpuni izostanak strogosti i zasnivanje odnosa na neprestanom razgovoru, dotle zaboravljena tradicija i dalje tiho ponavlja onu narodnu da je "batina iz raja izašla". U praksi, svjedoci smo paradoksa koji zabrinjavaju. Roditelji koji sa djecom grade tobožnji prijateljski odnos, bez ograničenja i zabrana, često u burnim godinama adolescencije dožive šok, kada sve moralne kočnice popuste i kada se pokaže da je sav uloženi trud bio uzaludan. S druge strane, prevelika strogost i okovanost zabranama nerijetko stvaraju kontraefekat. Djeca, suočena sa zidovima kod kuće, ulaze u svijet odraslih nepripremljena, snalazeći se na pogrešne načine i po svaku cijenu nadoknađujući sve ono što im je bilo uskraćeno.
Najnoviji Nacrt strategije razvoja policije i unutrašnjih poslova Republike Srpske za period od 2027. do 2033. godine donosi ledenu statistiku koja ogoljuje našu stvarnost. Broj evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja u Srpskoj za samo šest godina povećan je više od četiri puta, odnosno sa 21 slučaja u 2019. na čak 90 u 2025. godini. Nasilje u školskim dvorištima, u kojem prednjače dječaci, postalo je naša svakodnevica.
Međutim, ono što stvarno užasava jeste činjenica da je ova statistika samo vrh ledenog brijega. Stvarne razmjere problema su daleko veće, jer se mnogi oblici neprimjerenog ponašanja, zastrašivanja i surovog psihičkog nasilja i dalje prećutkuju, zanemaruju ili, navodno, "ne primjećuju". Reaguje se tek kada poteče krv i kada dođe do brutalnog fizičkog obračuna koji više nije moguće sakriti pod tepih. Kampanje poput akcije "Stop vršnjačkom nasilju" i projekti poput "Školskog policajca" jesu korak naprijed u prevenciji, ali policija ne može biti zamjena za ono što nedostaje u kući i u školskim klupama.
Stara narodna izreka "S kim si, takav si" možda najbolje oslikava uticaj društva, medija, društvenih mreža i uličnih vrijednosti koje su agresiju proglasile za vrlinu, a empatiju za slabost.
Sistem zaštite djece mora prestati da bude mrtvo slovo na papiru. Bez ozbiljnog, iskrenog i koordinisanog djelovanja porodice, škole i nadležnih institucija u suočavanju sa ovim problemom, bićemo osuđeni na to da samo brojimo nove žrtve i nove nasilnike. Tek kada prestanemo da ćutimo na prvi šamar ili prvu uvredu u školskom hodniku, moći ćemo se nadati da će naša djeca, uprkos svemu, izaći na dobar put.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike
