Anatomija istine

Sve što je uslijedilo u Srbiji nakon pobjede Studentske liste na izborima daje obilje materijala svima koji su zainteresovani za posmatranje političkih, socioloških, komunikoloških i inih sličnih procesa. Pogodno je to naročito nama sa zapadne strane Drine, jer sve što se dešava na istoku nas izuzetno zanima, a opet nismo u te procese direktno involvirani (dobro, neki možda i jesu, o tom potom), te sa te strane možemo i neke stvari nešto objektivnije sagledavati. Slučaj "Alta banke" jedan je od idealnih da bude predmet posmatranja.

Isti događaj poslužio je kao savršena podloga za kreiranje dva dijametralno suprotna narativa, gdje obje strane koriste stvarne ili polu-stvarne segmente priče kako bi izgradile svoju verziju istine.

Prva strana, pobjednička na izborima, koja inicira ili podržava gašenje, svoj narativ gradi na temeljima zakonitosti, borbe protiv korupcije i uvođenja reda. Iz njihove perspektive, gašenje banke je herojski čin kojim je suzbijen kriminal i zaštićen finansijski sistem. Događaj se javnosti servira kao pobjeda institucija nad pojedincima koji krše zakon. Druga strana, tom događaju daje potpuno drugi kontekst i fokus prebacuje na nacionalni interes, suverenitet i ekonomsku kolonizaciju. Oni u prvi plan stavljaju činjenicu da je Alta banka trebalo da kupi Adiko banku. Po njima, gašenje banke nije borba protiv kriminala, već sabotaža domaćeg ekonomskog rasta. Uništenjem banke koja je trebalo da preuzme veliku stranu instituciju, tvrde, spriječeno je da domaći kapital preuzme primat. Kada u priču uđe još jedna strana banka kojoj su sada širom otvorena vrata da kupi Adiko, priča se logično svodi na borbu protiv diktature stranih banaka. Iz ovog ugla, gašenje Alta banke nije trijumf pravde, već čin ekonomske izdaje.

Odličan je to događaj za objašenjenje onoga što stručno nazivamo – spin.

Nijedna strana uglavnom ne izmišlja podatke, one samo biraju koji će dio priče osvijetliti, a koji ostaviti u mraku. Istovremeno, spin uvijek cilja emocije publike. Prva strana igra na kartu straha od kriminala i želje za pravdom. Druga strana igra na kartu nacionalnog ponosa. I na kraju, tu je element kreiranja neprijatelja, jer za uspješno plasiranje željenog narativa potreban je negativac. U prvom slučaju to su "kriminalci unutar banke", u drugom slučaju to su "strani kolonizatori i domaći poltroni".

Sve to govori da u modernom društvu istina rijetko može da opstane kao jedna i jedinstvena. Istovremeno, medijski prostor, a u Srbiji je to tek posebna priča, ne koristi se za informisanje, već za stvaranje okvira ili što bi rekli oni koji vole da koriste tuđice – frejming. U savremenom informacionom ratu moć nije u posjedovanju informacije, nego u sposobnosti definisanja okvira u kojem će biti protumačena.

Ovo je samo jedan primjer koji pokazuje da ono što se desilo u Srbiji može da bude jedna velika škola. Svima koji žele da uče.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.