Jeftina zemlja za skup život

Ima i BiH svojih prednosti u odnosu na Evropu. Cijene su niže, kafići pristupačniji, a mnoge usluge jeftinije nego u Beču, Minhenu ili Parizu. Jedino što ovdašnji stanovnik ima jedan mali problem. Za sve to zarađuje gotovo tri puta manje od prosječnog evropskog radnika. Ali, ko još gleda u novčanik kada već živi u jeftinijoj zemlji?

Statistika bi nas mogla uvjeriti da nemamo mnogo razloga za nezadovoljstvo. Ukupne cijene robe i usluga znatno su niže nego u EU, hrana je nešto jeftinija, a manji su i troškovi mnogih usluga. Dakle, život je jeftiniji. Samo nam nedostaje novac da to osjetimo.

Dok prosječan zaposleni u EU godišnje zaradi oko 41.500 evra, ovdašnjem radniku pripada nešto manje od 15.000. Evropljanin za godinu dana zaradi koliko radnik u BiH za gotovo dvije godine i devet mjeseci. Zato mi imamo jeftiniju korpu, ali i mnogo više razloga da provjeravamo stanje na računu.

Hrana je posebna priča. Njene cijene u BiH dostigle su gotovo 86 odsto evropskog prosjeka, dok su zarade daleko ispod tog nivoa. Dobili smo, dakle, gotovo evropske cijene namirnica, ali ne i evropske plate. Još samo da neko objasni kako se od toga pravi evropski standard.

I inflacija se potrudila da nam ionako skroman budžet učini još tanjim. U septembru je dostigla šest odsto, znatno više od prosjeka EU. Najviše su poskupjeli prevoz, stanovanje, struja i energenti. Dakle, upravo ono bez čega se ne može. Možda bi rješenje bilo da se građani manje voze i griju pa bi i statistika imala čime da se pohvali.

Možda smo se kao narod već i navikli na takav život. Gotovo da nam je genetski ostalo da se snalazimo, stežemo kaiš i preživljavamo. Ne tražimo mnogo pa se i malo često predstavlja kao dovoljno. Čovjek se vremenom navikne i na ono što uređenija društva ne bi nazvala pristojnim životom.

Odmor se zato planira prema stanju na računu i kreditnoj sposobnosti, a ne prema željama. Ako nema novca za more, tu je barem mogućnost da se ljeto provede kod kuće, sa nogama u lavoru.

U pomoć priskače dijaspora. Za prva tri mjeseca ove godine iz inostranstva je stiglo gotovo 957 miliona maraka novčanih doznaka, a prošle godine oko 4,46 milijardi. Ispada da za pristojan život u BiH nije dovoljno raditi u BiH. Poželjno je imati i nekoga u Njemačkoj, Austriji ili Švajcarskoj.

Zato bi bilo dobro da prestanemo da se tješimo pričom kako je kod nas sve jeftinije nego u Evropi. Jeftinija kafa ne znači mnogo ako i njenu cijenu treba uklopiti u porodični budžet. U BiH se, dakle, ne živi jeftino. Samo se malo zarađuje. A to što je rad toliko malo plaćen da od njega teško može pristojno da se živi, nije razlog za pohvalu. Prije bi se reklo da je to najskuplja stvar koju ova zemlja naplaćuje svojim građanima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.