Sve pod kontrolom

Pad vrijednosti uvezene nafte u prvih devet mjeseci, uprkos većim količinama, na prvi pogled zvuči kao odlična vijest. Laik bi rekao: "Više goriva za manje novca". To bi, zaista, u nekom stabilnom sistemu značilo i niže cijene na pumpama. Ali kod nas je, naravno, nepisano pravilo da ekonomska logika i stvarnost rijetko idu jedno sa drugim, a razloga za to je na pretek.

Naše tržište goriva je ograničeno brojem distributera, a cijene često više prate geopolitičke signale i vijesti sa ukrajinskog ratišta nego stvarne troškove nabavke.

A gdje su još marže, akcize i PDV, koji su, naravno, ostali isti, što sve ukupno čini da se i najmanji pomaci na svjetskom tržištu jedva osjete na bilo kojoj našoj pumpi. Osim kroz, a i to varira od pumpe do pumpe, besplatnu/nagradnu kafu, ako redovno točite kod istog distributera.

Ako ostavimo ironiju po strani, ne preostaje nam ništa drugo nego da se pomirimo sa realnošću koja kaže da ćemo i dalje dobre pare ostavljati lokalnim pumpadžijama.

Oni poručuju da im snabdijevanje nije ugroženo, što u neku ruku i jeste ohrabrujuće u vremenu kada globalne tenzije često dovode do nestabilnosti. Međutim, možemo samo da nagađamo da li to znači da ćemo u skorije vrijeme bar malo olakšati pritisak na novčanik.

Sigurno je da građani ne treba da očekuju nagli pad cijena goriva, ali ni drastičan rast, ukoliko ne dođe do novih potresa na svjetskim berzama.

Nafta ostaje jedan od najosjetljivijih pokazatelja globalnih kriza i svako pomjeranje na liniji Istok-Zapad ili u zalivskim zemljama vrlo brzo stigne i do naših pumpi.

U prevodu, točićemo i dalje po sličnoj cijeni kao do sada, ni znatno jeftinije, ni znatno skuplje, dok se svijet ne smiri, a tržište ponovo ne pronađe ravnotežu koja bi i našim potrošačima donijela stvarno olakšanje. Zaista zvuči kao političko-ekonomska demagogija. Ali, tako nam je kako nam je. U međuvremenu, ostaje nam da slušamo uvjeravanja nadležnih da je "sve pod kontrolom" i da tržište reaguje "u skladu sa globalnim kretanjima". Prevedeno, to obično znači, ništa se suštinski ne mijenja. Potrošači će i dalje pažljivo brojati litre i upoređivati cijene po pumpama, tražeći bar neku simboličnu uštedu. A distributeri će, kao i do sada, imati spremno objašnjenje za svaki rast, ali rijetko za pad. Na kraju, sve se svodi na staru istinu, kod nas gorivo nikad nije samo ekonomska kategorija, već i pokazatelj koliko smo daleko od stvarno slobodnog tržišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.