Supom protiv sirotinje

Dok običan narod svakodnevno jedva sastavlja kraj s krajem zbog galopirajuće inflacije, suočavajući se s svakodnevnim rastom cijena svih osnovnih potrepština, odgovorni u institucijama BiH kao da žive u drugoj realnosti, paralelnom univerzumu neokrznutom poskupljenjima.

Tako u restoranu zgrade Parlamentarne skupštine BiH teleća supa košta samo marku, espreso 0,80 KM, ramstek 4,50 KM, a teleće pečenje 5,50 KM!

Za ove pare običan narod ne može da kupi ni hljeb i mlijeko, a crkavicu od plate puk mora da razvlači ko pitu da bi se preživjelo od prvog do prvog. S druge strane naše realnosti činovnici i političari se goste po cijenama koje nisu mijenjane decenijama, uprkos dramatičnom rastu troškova života. Što je još frapantnije, da ne kažemo sramotnije, parlamentarni činovnici, ministri i delegati, s platama često između 5.000 i 10.000 KM, plaćaju "mizeriju" za obrok i piće, dok raja to mora da plaća višestruko više. 

Ovo je odličan primjer najbezobzirnijeg licemjerja privilegovanih, a ne slučaj iskrene brige za "standard službenika". Ovo je ohola bahatost, jer, dok narod prosipa posljednje pare na burek, oni se goste za male pare i često na tuđ` račun. Raja je za njih krava muzara, ovca za šišanje porezom. Ironično, cijene u parlamentu su iste kao 2020. godine, ali za većinu građana tada su bile nedostižne, a danas o toj "jeftinoći mogu da sanjaju". 

Narod plaća inflaciju jer cijene rastu minimalno 45 do 60 odsto unazad tri do pet godina, dok su plate ostale otprilike iste ili su rasle puževim korakom. Za to vrijeme naši političari i dalje žive u mirisu supa od 1 KM!

Činjenica da je Služba za zajedničke poslove institucija BiH dobila mišljenje sa rezervom za prošlu godinu jasno pokazuje da ovdje nije riječ samo o bahatosti i licemjerju, već i o ozbiljnom nepoštovanju procedura, zakona i javnog novca. Dakle, sistemski se održava privilegija utemeljena na bezakonju. Zato kada se sve sabere i oduzme, slobodno se može reći da nas vode oni koji se rukovode etikom bahatosti, u vremenu opšteg osiromašenja običnog puka. 

Oni se izgleda rukovode onom kultnom: "Dajte narodu hljeba i igara", samo je modifikuju pa dodaju, a "nama privilegije". Tako dok narod špara, oni se šepure na državnoj grbači. 

Ovu situaciju socijalne neosjetljivosti i moralne dekadencije privilegovanih najbolje opisuje izjava slavnog Žan-Žaka Rusoa: "Bogati ne jedu jednostavno više, oni jedu na račun siromašnih". S druge strane odgovornost snosi i raja, jer kako je rekao Platon: "Najveća kazna za one koji odbijaju da učestvuju u politici jeste da završe pod vlašću onih koji su gori od njih"!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.