Sirija, već viđeno
Naoružani islamski ekstremisti, džihadisti, zbacili su sirijsku vladu i preuzeli vlast u glavnom gradu Damasku.
Ovaj napad je predvodila rebrendirana milicija "Al-Kaide" koja zastupa fanatičnu selefijsko-džihadističku ideologiju. Interesantno, oni su sa simpatijama prikazani u zapadnoj javnosti. To i ne treba toliko da čudi s obzirom na to da je sirijska "Al-Kaida" bila u savezu sa Zapadom, što je svojevremeno priznao i Džejk Saliven, savjetnik za nacionalnu bezbjednost u administraciji Džoa Bajdena.
"Vašington post" je još 2015. objavio da je CIA pokrenula tajni program za naoružavanje i obuku ovih pobunjeničkih grupa, a godišnji budžet navodno se kretao oko milijarde dolara. Prema pisanju američkih medija, ovaj program CIA bio je jedan od najskupljih napora da se naoružaju i obuče tamošnji pobunjenici. Dokumenta sa kojih je skinuta oznaka tajnosti otkrivaju da su američki zvaničnici od početka ovog rata protiv Sirije bili potpuno svjesni da će njihova podrška pobunjenicima osnažiti ekstremističke grupe poput "Al-Kaide" i IS-a. Oni su ipak nastavili da troše milijarde dolara preplavljujući zemlju oružjem, te uvodeći ovoj zemlji mnogobrojne sankcije da bi se srušio Sadamov režim. Planovi Vašingtona su uvijek bili usmjereni na razbijanje osovine otpora u tom regionu, koju su činile antikolonijalističke političke snage u Iranu, Iraku, Siriji, Libanu, Jemenu i Palestini, uključujući i formalne državne aktere i poludržavne naoružane grupe poput Hezbolaha, Huta i Hamasa. Ako se pogleda iz sadašnjeg ugla - uspjeli su u tome. Ostao je još samo Iran.
Izrael je takođe direktno podržavao "pobunjenike" povezane sa "Al-Kaidom" u Siriji, ali iz drugih motiva. Načelnik generalštaba Gadi Ajzenkot je prije par godina javno priznao da je Izrael dao oružje sirijskim pobunjenicima. Ajzenkot je smatrao da je IS "korisno oruđe" protiv Irana, Hezbolaha i sirijske vlade. Jednom neko reče da su vehabije bile britanski projekat da bi se iznutra razbio islamski svijet. Utisak je da je slična priča i sada sa "Al-Kaidom".
Naravno, nikako ne treba zaboraviti pomenuti ni ulogu Turske, koja posljednjih nekoliko godina pokušava da vrati nekadašnju osmansku moć. U vrijeme kada je zavladalo opšte ludilo u svijetu, Turska iskorišćava trenutno stanje da se konačno obračuna sa Kurdima.
Libija, Sirija i Irak su do prije par decenija bili prosperitetne i bogate države u kojima je vladao umjereni islam. Danas je na sceni šerijatski sistem, nalik onom u Avganistanu. Političarima kojima su usta puna demokratije i ljudskih prava - to ne smeta. I na kraju, biće zanimljivo vidjeti čije će kompanije zavladati sirijskim naftnim poljima, ali sa mnogobrojnim izbjeglicama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
