Ruke pružene iz tmine

Postjugoslovenski kafanski pejzaž, koji uz "domicilne" i "zavičajne" lokale podrazumijeva i one dijasporske, je istovremeno i ujednačan i raznolik. Hoću da kažem, pošten kafanski bend po pravilu zna "klasike" bez obzira na regionalnu "pripadnost". Svaki bend koji drži do sebe zna i "Višegrade, grade" i "Ivana se kroz Berane šeta" i "Stani, stani, Ibar vodo".

Ove pjesme možete komotno da naručite i u Nišu i u Apatinu i u Smederevu i u Nikšiću i u Trebinju i u Tuzli i u Beču ili Minhenu. Ima, međutim, i lokalnih "hitova" koji se izvan zavičajnog areala teško mogu čuti. Možda mi je i zato bilo i milo i neobično kad sam u jednoj beogradskoj kafani neku noć čuo i "Vrbas voda nosila jablana" i "Put putuje Latif-aga". Ove pjesme su mi uvijek bile nekako baš "banjalučke" i rijetko bih ih čuo drugdje. Sevdah je nekada zaista izrazito "lokalan".

SEVDALIJSKA LIRIKA

Ima u sarajevskom naselju Mejtaš jedna lijepa ulica koja nosi ime Ludvika Kube. Ludvik Kuba je poznati češki umjetnik, skoro renesansne širine interesovanja: bio je, među ostalim, slikar, pisac te etno-muzikolog. Zabilježeno je da je Kuba bio "nevjerovatno svestran muzičar, orguljaš, pijanista, violinista, harmonizator, muzički teoretičar (…), slikar, crtač, pisac, publicista, predavač i izdavač vlastitih djela." Njegov interes za slovenske napjeve doveo ga je i do Bosne i Hercegovine te do sevdalinke. Među brojnim rečenicama koje je Kuba ispisao o sevdalinki izdvojićemo jednu: "Ta pjesma se ponekad širi stotinama milja, ide od usta do usta, godinama slobodno živi, pa i vijekovima i hiljadama godina". 

Teško je definisati sevdalinku. Jedan lijep pokušaj dolazi iz pera Ivana Lovrenovića: "Po nastanku sevdalinka je pjesma urbane bosanske sredine, nastala u otomanskome razdoblju u ekonomski i materijalno stabilnijem trgovačko–zanatlijskom miljeu. Taj milje dominantno jest bio islamsko–orijentalni, i ova pjesma pretežno se prepoznaje kao izraz muslimanske životne sredine i kulture. To tumačenje, međutim, gubi na uvjerljivosti onda kada se etnički apsolutizira. Naime, u izgradnji cjelovite socijalne i kulturne fizionomije većine gradova i manjih gradskih naselja sudjelovali su, osim muslimansko-bošnjačkoga, i drugi etničko-kulturni elementi (katoličko-hrvatski, pravoslavno-srpski, sefardsko-židovski, romski...). Tako su sudjelovali i u nastanku, a pogotovo u prakticiranju bosanske lirske pjesme".

MELODIJA

Lovrenović dalje priznaje prisustvo orijentalno-azijskih elemenata, ali tvrdi takođe da je to prisustvo manje važno. Notira takođe vrlo sugestivnu podudarnost: "Žene u južnoj Mađarskoj još do jučer pjevale su pri komušanju kukuruza melankolični ikavski napjev Vezak vezla lipa Kata točno po melodiji po kojoj se u bosanskih muslimana pjeva Vezla vezak Adem kada. Tu je scenu, osjetivši valjda svu njezinu dokumentarnu začudnost, zabilježio znameniti madžarski redatelj Peter Bačo u svojemu filmskome remek-djelu Krunski svjedok. A te žene iz okolice Pečuha potomci su onih bosanskih katolika-Hrvata što su iz Bosne morali bježati i skrasiti se u Ugarskoj još krajem 17. stoljeća, nakon Bečkoga rata i pustošenja Eugena Savojskoga 1697. godine. One, dakle, pjevaju svoje pjesme tri stotine godina nakon što su im preci otišli iz starih bosanskih zavičaja, nakon što su vjerojatno i jezik zaboravile. Ta starinska poravna pjesma počiva na melodijskoj formi i strukturi, čvršće ukorijenjenoj u kulturnu memoriju nego i sam jezik, i ona očevidno ne duguje ništa utjecajima orijentalno-azijskih muzičkih formi. Ali posjeduje izuzetnu vitalnost, te je preuzela na se bezbroj kasnijih tekstova-pjesama, koje se pjevaju i danas (Zaplakala stara majka Džafer-begova, U Cazinu b'jela kula od tri tavana, itd, itd.), te ta kajda predstavlja jedan od 'zaštitnih znakova' prave sevdalinke".

PAUČINA IZMEĐU SRCA I MOZGA

Zanimljivo je komparativno čitanje Lovrenovićevih meditacija o sevdalinki i muzikoloških partitura iz glasovitog Kunderinog romanesknog remek-djela "Šala". Kad Kunderin junak Jaroslav govori o moravskim narodnim pjesmama ponekad se može učiniti i da govori o sevdalinki. Bela Bartok je pokazao i dokazao melodijsku sličnost svih drevnih slovenskih napjeva od Slovačke do Jadranskog mora. Važno mjesto u Bartokovoj slovenskoj muzičkoj republici zauzimaju i sevdalinke. Kroz Jaroslavljev glas Kundera će nam ponuditi i tezu koja veli da je u slovenskim narodnim pjesmama sačuvana "glazbena struktura starogrčke muzike", da je u njihovim melodijama slava Helade (ove dvije riječi Edgara Alana Poa naslućuju se i iz Lovrenovićeve sintagme pentatonska duša; usput, ova tema nije strana ni jednoj od najslavnijih pjesama Džona Kitsa). Muzika sevdalinke zbilja jest lirska paučina između srca i mozga, a krhkost te paučine prožeta je suptilnom poetskom narodnom genijalnošću.  Kao i kod svake vrhunske umjetnosti, u sevdalinki su u savršen amalgam smiješani lokalnost i globalnost,  partikularnost i univerzalnost. Melodije iz dubokog zdenca (evropske) prošlosti sviraju se na savremenim (lokalnim) instrumentima, arhajski (arhetipski)  motivi upleteni su u priče prepune konkretnih (domaćih) toponima i prepoznatljivih (ovdašnjih) imena. Uostalom, "jaran Sulejman" iz pjesme o Latif-agi oprašta se sa svojim gradom skoro kao Kavafijev lirski subjekt iz pjesme "Bog napušta Antonija". Ima u toj ćutnji i zakletve u nezaborav kao u jevrejskoj molitvi, ima i ovidijevske nostalgije i neke moderne (da ne kažem - rokerske) suzdržane, a transparentne emocije. Tekija Hadž'kadića, jalija Tetarića, Kul-mahala Dervišića uprkos drevnosti i konkretnoj lokalnosti  zajedno s rijekom Vrbas čine savršeno univerzalnu poetsku šifru zlatnog doba i bolje prošlosti, a ćutnja je uvod u lošu beskonačnost. Ima u kontekstu i suštini sevdalinke nečeg što priziva čuvene stihove Tina Ujevića: "Ove su riječi crne od dubine, / ove su pjesme zrele i bez buke. / One su, tako, šiknule iz tmine, / i sada streme k'o pružene ruke". Te riječi što su crne od dubine i što su šiknule iz tmine zaista streme ko pružene ruke. Otud ta melodija i ti tekstovi "udaraju u glavu" i stotinama kilometara od krajolika u kojima su nastali. O tome sam, između ostalog, razmišljao slušajući pjevača, rasnog i rođenog "ekavca" i "Srbijanca" dok je pjevao "Skuj ti meni od zlata junaka".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.