Rolerkoster

Detroit je svojevremeno bio centar automobilske industrije. Američka ikona. Ulice ovog grada danas su daleko od nekadašnjeg sjaja. I patike marke "najk" ili "adidas" gotovo se više ne proizvode unutar granica SAD, baš kao ni poznate farmerke marke "levis". Godinama je sve manje robe koja ima oznaku "made in USA". Donald Tramp to planira da promijeni te je ubacio cijeli svijet u "carinski rolerkoster". Ova spirala odmazda bacala je berze u crveno i zeleno, u zavisnosti od njegovih odluka.

Nakon prvobitnih strahova zbog prijetnji od recesije, tržišta su se koliko-toliko "ustabilila". Do toga je došlo zbog odluke Vašingtona, a onda i Brisela da na 90 dana odgode primjenu carinskih tarifa. To je pratila i poruka predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen da Evropska unija razmatra mogućnost veće kupovine američkog gasa. Tramp je tražio da to bude u iznosu koji bi na godišnjem nivou iznosio 300 milijardi dolara.

Ohrabrila je i neslužbena vijest da su SAD i Kina preko posrednika navodno započele "meki dijalog" o trgovini između ove dvije moćne superdržave. Svemu ovome prethodila je i odluka velikog broja država da ukinu carine na američku robu te da sa predstavnicima nove američke administracije sjednu za sto i dogovore se o uslovima buduće trgovinske saradnje.

Šta je u stvari krajnji Trampov cilj u ovom globalnom trgovinskom ratu, koji liči na krstaški pohod? Tarife su u stvari sporedne u čitavoj ovoj priči. One ne mogu značajno smanjiti trenutni dug Amerike, koji se kreće oko 36.000 milijardi dolara. Nova administracija u stvari želi promijeniti dosadašnji sistem na koji su bile podešene SAD.

Kako to uraditi? Kao prvo Trampov plan je da smanji deficit u trgovini koji SAD imaju sa drugim državama. To onda podrazumijeva i povratak investicija i otvaranje novih radnih mjesta, ali i više robe "made in USA". Nije bez veze osmišljena parola "Amerika na prvom mjestu".

Novi američki predsjednik je sve samo ne klasični političar. On na državu gleda kao na veliku korporaciju, kojoj su prijeko potrebne sistemske promjene. Oni koji su osmisli ovu strategiju prijetnjama trgovinskim tarifama žele dovesti do povratka proizvodnje u SAD, a to onda podrazumijeva i ponovnu reindustrijalizaciju. I ovo je vjerovatno jedini način da ova država povrati nekadašnji status, odnosno izbjegne finansijski kolaps, koji je postao gotovo neminovan zbog ogromnog štampanja novca, započetog procesa dedolarizacije i globalističke politike ranijih vlada. Tržišta, centralne banke i vlasnici kapitala i dalje sa oprezom na sve gledaju, nastavljajući da ulažu ogromne svota novca u takozvana "utočišta". To je prije svega zlato. Cijena jedne unce premašila je čak 3.200 dolara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.