Preživljavanje

Od koje plate danas građani ostavljaju novac sa strane za crne dane? I ko uopšte može da izdvoji novac za debljanje štednog računa? Kada bi postavili ova pitanja građanima na ulicama teško da bismo na prste jedne ruke mogli izbrojati one koje imaju mogućnost da štede i ostavljaju novac sa strane. I ako su ga čuvali u nekom prethodnom periodu u bankama u ovom vremenu, koje nemilice udara sa svih strana, potrošili su ga jer su došli ti crni dani.

Slagati novca na kamaru u ovoj zemlji trenutno mogu samo oni koji su na funkcijama, u direktorskim foteljama, politički podobnici i njima slični. Oni su ranije imali i za "slamaricu" i za štedni račun. Imaju i sada. I taj novac nema potrebe da povlače jer jednostavno im ne treba. Njihove adrese crni dani zaobilaze. Postavili su štit koji je nemoguće probiti. U kolone imovinskih kartona političara teško staju cifre koje se odnose na štednju. Kako su krenuli uskoro će te kolone morati da se proširuju. To je ono što je prijavljeno. A, za koliko tek nije podnesen izvještaj? Vjerovatno i za više od iznosa koji je prijavljen.

Sa druge strane, oni obični radnici teško sa prosječnom platom na domaćem tržištu mogu uopšte da prežive. I najavljeni rast primanja neće popraviti njihovu finansijsku sliku. Šta je u današnje vrijeme i plata od 2.000 maraka za koju je najavljeno da bi mogla biti kao prosječna na domaćem tržištu?! Ništa, ali baš ništa u ovom kriznom vremenu. Svako povećanje plate prelije se na poskupljenje koje je na domaćem tržištu izgleda postalo trend. Cijene rastu na dnevnom nivou svega i svačega.

Ljudi se moraju zadužiti da bi preživjeli. O štednji i ne razmišljaju. Kako? Kojom računicom? Ni najbolji ekonomisti za taj uspjeh ne znaju odrediti formulu. Jednostavno to matematičko rješenje ne postoji. Još nije otkriveno. Rješenje bi mogli da ponude pomenuti, ali većina građana može naslutiti kako se dolazi do štednje na računima od desetine pa i stotine hiljada maraka. Nemoguće je da svi imamo tu crtu za te poslove, kako one u zakonskim okvirima, tako i izvan njih.

Jaz između onih koji preživljavaju i onih koji profitiraju u ovoj zemlji postaje sve dublji i očigledniji. Dok se običan narod bori sa matematikom preživljavanja od prvog do prvog, funkcionerske elite i njihovi podobnici iz godine u godinu nastavljaju da šire kolone u svojim imovinskim kartonima. Štednja je u ovoj zemlji rezervisana samo za one koje svakodnevno gledamo na vijestima i koji donose odluke u vezi sa onima kojima svako najavljeno povećanje plate pojede inflacija. Crni dani da ne mogu biti crnji za većinu su već uveliko stigli, dok za one u foteljama sunce, izgleda, nikada neće prestati da sija.

Marijana Miljić Bjelovuk ✓ Novinar

Diplomirani novinar, a u redakciji ''Glasa Srpske'' radi od novembra 2008. godine. Uža oblast ekonomija, društvene teme i unutrašnja politika.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.