Prelomni trenutak

BiH je parče zemlje na brdovitom Balkanu koje je kroz istoriju često bilo na udaru moćnih sila tako da ovdašnji narodi nisu ni pretjerano mogli da uživaju u svemu što je priroda podarila ovom podneblju, a dala je mnogo.

Mučnih epoha bilo je previše. Poslednja, a nadajmo se i poslednja u punom smislu te riječi, upisana je početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Buknuo je rat. Pale su prve glave, a potom nedopustivo mnogo. Prekidani su životi. Otimano djetinjstvo. Rušeni domovi. Upisivani nestali. I tako u krug četiri godine. Četiri teške i krvave godine na koje je tačku stavio mirovni sporazum potpisan u američkom gradiću Dejton.

Po njemu je i „prekršten“ u Dejtonski mirovni sporazum kojim su te 1995. godine jasno definisane nadležnosti u novoverifikovanoj BiH uz opasku da su promjene dopuštene, ali ako se o tome dogovore Republika Srpska i FBiH kao ravnopravni entiteti od kojih je i sastavljena.

Međutim, umjesto da zemlju iz pepela dižu dogovorom, krenulo je nizbrdo. Dok je napaćeni narod teškom mukom, boreći se za goli život, vraćao ciglu po ciglu na njeno mjesto, u nadi da će, ipak, biti bolje, dio političara imao je imao drugačije, opasnije planove.

Malo po malo, počeli su sve jači napadi na Dejtonski mirovni sporazum. I to redovno na onaj dio temelja koji se zove Republika Srpska. Oduzimane su još na ovaj ili onaj način nadležnosti. Nešto pod prisilom, nešto usljed vjere da je tako, možda, i bolje. Ali... vrijeme je pokazalo da je to bila jedna potpuno pogrešna politika, a još poraznije je to što su direktno prste u svemu imali oni koji su važili za diplomate svjetskog glasa i nosioce svih vrijednosti savremenog, modernog demokratskog svijeta.

Upravo oni su od BiH napravili koloniju, protektorat. Jedinstven primjer u Evropi pa i daleko šire, a to su, za nepovjerovati, aminovali i pojedinci sa domaće političke scene. Mahom one poznatije kao političko Sarajevo.

I tako su prolazile godine u previranjima, prelascima iz krize u krizu, teškim riječima i još težim neuspjesima ove BiH kao državne zajednice u kojoj je običan narod naučio da ponovo živi u istoj ulici i da se ispomaže bez obzira kako se krsti i kome molio.

To, nažalost, nisu naučili svi političari. Političko Sarajevo nije i neće i dalje da prihvati da Republika Srpska postoji od 9. januara 1992. godine i da će postojati.

Tekstonske promjene potresaju svijet. Svjedočimo ozbiljnom, istorijskom miješanju karata od strane najjačih igrača.

I Republika Srpska u ovom prelomnom momentu traži spas. Na tlu gdje je potpisan mir. Traži da se čuje njen glas. Traži ono što joj pripada, a što je godinama otimano s krajnjim ciljem da od nje ne ostane ništa, a da sve postaje jedna unitarna tvorevina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.