Pravo i karakter

U vrijeme svog drugog premijerskog mandata Milorad Dodik se suprotstavio diktatorskoj vlasti OHR-a, o čemu je Narodna skupština Republike Srpske raspravljala više puta, donoseći stavove koji su bili zasnovani na dosljednom poštovanju Dejtonskog sporazuma. Tako se krajem 2007. godine Republika Srpska suprotstavila nametanju izmjena Zakona o Savjetu ministara i Poslovniku Predstavničkog doma. OHR je bio primoran da ustukne, dajući tumačenje kojim je relativizovao svoja akta. Bio je to udarac od koga se OHR nije nikada oporavio, kako je u svojoj knjizi pisao šef njegovog pravnog odjeljenja Filip Leru Martin.

Govoreći pred Narodnom skupštinom Republike Srpske Milorad Dodik je tada rekao: "Prijetnje i pritisci kojima su u posljednje vrijeme izloženi Republika Srpska i njeni organi, kao i ja lično, ne mogu uticati da prihvatimo bilo kakav stav koji bi bio na štetu Republike Srpske. U to, naravno, treba da budu sigurni i oni koji misle da je sila vrhunsko pravo i da silom mogu da promijene nečije mišljenje. Naše je opredjeljenje očuvanje onoga na što Republika Srpska polaže pravo po međunarodnom ugovoru koji se zove Dejtonski sporazum, i borićemo se za to svim demokratskim sredstvima". 

I danas je opet isto. Dodik je osuđen od sarajevskog vanustavnog "suda BiH", a potom zajedno sa predsjednikom Narodne skupštine Nenadom Stevandićem i predsjednikom Vlade Radovanom Viškovićem optužen za rušenje ustavnog poretka BiH. Vanustavno "tužilaštvo i sud  BiH" postali su  ne samo instrument za unitarizaciju BiH već i oružje za uništenje Republike Srpske i njenih ustavnih institucija, iako se Republika Srpska uporno zalaže za poštovanje i primjenu Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH kao njegovog sastavnog dijela. Raspisivanje potjernica za najvišim funkcionerima Srpske vodi ka vrhuncu raspada antidejtonske BiH. Napadnuti su i narodni poslanici Republike Srpske, kojima šalju pozive za saslušanje u Sarajevu, iako imaju imunitet i po Ustavu Srpske i po Ustavu BiH. To su očajnički potezi krpljenja nakaradne tvorevine nastale prekrajanjem Dejtonskog sporazuma i oduzimanja nadležnosti koje po Ustavu BiH pripadaju entitetima. 

SDS i PDP kao svijetla sarajevska tačka

Istorija se (ne) ponavlja. Politička i ustavna kriza koju je izazvao Kristijan Šmit, njemački turista i samozvanac koga podržava briselska birokratija EU, samo je pojačala raspad antidejtonske BiH. U otporu Srpske iz 2007. godine bilo je više jedinstva srpskih političkih stranaka nego što je to zadnjih nekoliko godina. Ovo je u direktnoj vezi sa uzastopnim porazima koje opozicija, SDS i PDP doživljavaju na izborima na kojima birači kažnjavaju njihovu udvoričku politiku prema zapadnim ambasadorima u Sarajevu. Još kad im dođe pokoji ministar iz tih zemalja sepse, njihovoj razdraganosti nema kraja. Prošle sedmice su odlazeća  vlada Njemačke i vlada Austrije bez izbornog pobjednika Slobodarske partije,  uvele  sankcije predsjedniku Republike Srpske, predsjedniku Narodne skupštine i predsjedniku Vlade. To je objavljeno u vrijeme posjete Ane Lirman iz vlade Njemačke, kao i njene koleginice Beate Majnl-Rajzinger iz vlade Austrije. Tipična provokacija i bezobrazluk dostojni kolonijalnih upravitelja. Ana Lirman pripada njemačkim Zelenim, istaknutoj članici globalne fašističke agende. Gospođe ministarke su oduševljeno dočekane u Sarajevu, kao što muslimansko Sarajevo inače dočekuje okupatore, bivše, ali i sadašnje u liku Kristijana Šmita.  A onda, kao dodatna provokacija, slijedi put Ane Lirman u Banjaluku radi sastanaka sa SDS-om i PDP-om kao opozicijom ne samo vlastima nego i Republici Srpskoj. Unaprijed oduševljeni Milan Miličević, predsjednik SDS-a, i Igor Crnadak, potpredsjednik PDP-a, kladili su se ko će ispasti važniji prilikom podnošenja raporta dragoj gošći, čak i prije 10. aprila/travnja kada je na taj znakovit datum (proglašenje NDH) zakazan sastanak SDS-a, PDP-a i Vukanovića sa najmilijim partnerima iz Federacije BiH. Miličević je bio mudriji, pa je sastanak obavio bez posebne najave. Samo je kasnije objavio sliku kako on i Bodiroga, predsjednik kluba SDS-a u Narodnoj skupštini, netremice i sa smiješkom slušaju Lirmanovu i obećanje da će ih stranci dovesti na vlast bez izbora  i  mimo volje naroda u Srpskoj.  A pompezni Crnadak, kako i priliči pripadniku PDP-a kao strane agenture još od Ivanićevog osnivanja,  najavljuje sastanak i to u Narodnoj skupštini Republike Srpske iako nije tražio ni dobio pristanak skupštinske službe. Kada mu je to propalo, onda je vabio Lirmanovu u prostorije PDP-a. U međuvremenu, Vlada Republike Srpske je na hitnoj sjednici polazeći od principa reciprociteta u međunarodnom pravu, njemačku ministarku proglasila nepoželjnom, pa je ona ispraćena iz Banjaluke ne vidjevši Crnatka. Tako je Miličević u igri šuge pobijedio  Crnatka.

Histerija, mržnja, strah

Političko Sarajevo je, inače, mjesecima u prenapregnutom stanju histerije i poziva na rat. Zato je sasvim opravdana odluka Republike Srpske o nepoželjnosti njemačke ministarke dodatno izlila mržnju u mali im mozak.  Mali Dino i umilni Forto najavljuju pisanje vaskolikom dunjaluku protiv Srbije, Rusije, pripisujući terorizam Dodiku. Teroristi su muslimanski džihad ratnici iz bosanskog rata koji su ritualno odsijecali glave Srbima, a potom i zapadnjacima, učestvujući pri tome u svakoj terorističkoj akciji po svijetu - od rušenja kula u Njujorku 11. septembra 2001. godine,  preko španskog voza, londonskog metroa, Pariza, Brisela, Minhena. Zato vanustavno "pravosuđe BiH" sprovodeći nezakoniti teror  pokušava zastrašiti svakoga u Republici Srpskoj. Hajka protiv Republike Srpske kao Dejtonom potvrđenog državotvornog entiteta BiH traje još od kraja rata. Čak se uključio i bivši visoki predstavnik Valentin Incko, nafatiran milionima evra za vrijeme svog 12-godišnjeg mandata, dodatno stimulisan muslimanskim peškešom za onaj kobajagi zakon o zabrani negiranja genocida. Po tom Inckovom zakonu   čak ni "be-ha krivosuđe" nije uspjelo  napraviti  nijedan proces protiv bilo kog Srbina, ali ni protiv svjetskih negatora  "genocida u Srebrenici", kao što su Noam Čomski, te sudije Haškog tribunala Kristof Fluge i Priska Nijambe. Pošto je političko Sarajevo po izjavama malog Dine Konakovića dovelo Dodika pred "sud BiH" koji ga je osudio na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, a nakon što su to stranci tražili kako je to rekao Bakir Izetbegović, krenuli su u rušenje rukovodstva Parlamentarne skupštine i Savjeta ministara, zajedno sa SDS-om, PDP-om i ZAPIR-om Nebojše Vukanovića. U tome ne manjka obostranih izliva ljubavi, osmijeha na sastancima, zaklinjanja u nepostojeći evropski put. Poznata je izjava Mirka Šarovića, prethodnog predsjednika SDS-a, pred prošle izbore kada je rekao: "Naši partneri su u Federaciji BiH". Zna se kako su SDS i PDP godinama hvalili Bakir Izetbegović, Željko Komšić, Reuf Bajrović, a sada Denis Bećirović, Dino Konaković, opet i Bakir Izetbegović. Tako i Haris Imamović, savjetnik Šefika Džaferovića, tokom gostovanja u emisiji "Istraga sedmice" kod Avde Avdića komentarišući aktuelnu političku situaciju u BiH hvali opoziciju iz Republike Srpske - SDS, PDP i Vukanovića - opisujući ih kao svijetlu tačku.

"To je nešto najbolje što se pojavilo, da takvi ljudi, Mirko Šarović i Nenad Vuković izađu i kažu da nisu spremni izdati BiH. To je nešto sjajno što se desilo. Postoji jedna svijetla tačka u ponašanju te opozicije kakvo je sada, ne govorim kakvo je bilo. Trojka, ove sve procedure i hoće i  neće. Pokazaće se, ne može se tu lagati. Oni ili će istjerati Dodika ili neće. Ako ne istjeraju Dodika, oni su uništili tu svijetlu tačku koja se zove opozicija u Republici Srpskoj, uništili su te ljude koji su pokušali da budu drukčiji, da kažu da neće izdati BiH. Uništila ih je trojka, ako ih sada ostavi na cjedilu, jer su ih navukli, ovi se svi zaletili i Crnadak i Draško, ako sad trojka ostane sa HDZ-om i SNS-om, dakle ne samo da nisu uradili ono što su trebali za Dodika, nego su i uništili neku alternativu Republici Srpskoj", kazao je Imamović.

Inače, taj Nenad Vuković poznat je kao kinder jaje nelegalnog CIK-a, a nikada delegat Narodne skupštine Republike Srpske. Vuković je skoro Federalnoj TV izjavio: "Jeste Dejtonski sporazum izmijenjen, ali i takav izmijenjen, bez obzira na to da li je to činio visoki predstavnik ili glasanjem, bez obzira na sve promjene, on je prihvatljiv okvir i na srednji rok".

Ovim to jaje prihvata da sve što je nepravno izmijenjeno i oteto Republici Srpskoj trajno ostane, a čemu je najviše kumovao Mladen Ivanić, osnivač PDP-a i proizvođač Crnatka, Borenovića, Vukovića kao sljedbenika probosanske politike na štetu Republike Srpske. Neizbrisivo je svečano dočekivanje Ivanića u Zenici, njegovo hvalisanje na političkoj akademiji SDA kada je teatralno izgovarao: "Ja sam učestvovao u prenosu nadležnosti na BiH", vojske, pravosuđa, poreza, obavještajne službe, a to su najvažnije nadležnosti.

Pitam se

Zašto nadležno tužilaštvo Republike Srpske nije pokrenulo postupak protiv tužilaca i sudija "pravosuđa BiH" kada su oni krenuli u napad na ustavni poredak Republike Srpske, optužujući predsjednika Republike zato što je poštujući obavezu iz Ustava Republike Srpske potpisao zakone koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske? Zašto nije bilo zahtjeva za privođenje, a potom i potjernica za tim napadačima na ustavni poredak Republike Srpske, ali i ustavni poredak BiH, jer je Ustav Republike Srpske dio ustavnog poretka BiH? Zašto? Valjda zato što se oni kunu u vanustavni "visoki sudski i tužilački savjet BiH". U Zakonu o javnim tužilaštvima Republike Srpske piše da "tužilaštva sprovode istražne radnje i gone učinioce krivičnih djela u skladu sa zakonima Republike Srpske i ulažu pravna sredstva za zaštitu ustavnosti i zakonitosti".      

Uvijek je u odsudnim vremenima trebalo pokazati karakter, jer kako je to govorio jedan od najvećih umova Albert Ajnštajn: "Mnogi misle da intelekt čini čovjeka velikim. Ja se sa tim ne slažem. Jedino je tačno da karakter čini čovjeka velikim".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.