Prava strana istorije

Prošle su od te situacije već četiri godine. Nekoliko sedmica nakon početka rata u Ukrajini ili, kako to svi u Moskvi, a poneki i u ostatku Evrope, naročito na Balkanu zovu, Specijalne vojne operacije, autora ovih redova nazvao je kolega iz drugog medija sa namjerom da mu postavi par pitanja u vezi sa tekstom na kojem radi. A tekst se ticao načina izvještavanja medija u BiH u vezi sa ratom na istoku Evrope.

Kroz postavljena pitanja provejavale su optužbe da "Glas Srpske" izvještavanjem o tom sukobu na određen način favorizuje rusku stranu. Na kontrapitanje ko je to utvrdio, na koji način i kakve dokaze ima, odgovor je bio "platforma raskrinkavanje tačka ba" uz dodatak - objavili ste kolumnu ruskog ambasadora uoči 9. maja, Dana pobjede, u kojoj su iznesene prilično negativne teze, kako o Ukrajini, tako i ostatku Evrope koji je u ovom ratu uz Kijev.

A u tom grmu leži zec, odgovorio je efektno i vispreno, autor ovih redova. "Raskrinkavanje tačka ba" nas je, dakle raskrinkalo. Čitaoci, bar poneko od njih, sjećaju se da je ta platforma zadužena za takozvani faktčeking grdne muke zadavala medijima, ponajviše u Srpskoj, "utvrđujući" navodno pogrešne informacije u njihovim tekstovima što je za posljedicu imalo tužakanje Fejsbuku koji bi na osnovu te rabote smanjivao vidljivost podijeljenog sadržaja što je, pak, direktno uticali na čitanost, klikove, a time i na ekonomsku računicu i isplativost. Problem je, međutim, bio u tome što se "Raskrinkavanje tačka ba" u svom faktčekingu vodilo političkim, a ne žurnalističkim principima, sve radeći izuzetno površno, za šta ima isuviše mnogo primjera da bi ih sada nabrajali u ovoj kratkoj formi.

"Ako to tvrde stručnjaci iz Raskrinkavanja, nema sumnje da je tačno, oni znaju na čemu Zemlja stoji", još je jedan dio odgovora kolegi, izuzetno sarkastično intoniran.

Blage veze sa realnošću ta tvrdnja, dakle, nije imala. A što se tiče kolumne ruskog ambasadora, praksa našeg lista da tim povodom objavljujemo njegov autorski tekst traje gotovo dvije decenije, na šta sukob u Ukrajini ne može da utiče na bilo koji način, bez obzira što je tih dana pola Evrope "kenslovalo" sve što ima veze sa Rusima i Rusijom.

Jer, ima li šta logičnije od toga da na Dan pobjede objavite autorski tekst ili intervju sa nekim ruskim zvaničnikom, predstavnikom zemlje najzaslužnije za pobjedu nad najvećim zlom 20. vijeka? Nema. Možete nas "raskrinkavati" koliko god hoćete, ali radićete ćorav posao.

Četiri godine poslije rat u Ukrajini, nažalost, još traje, iako privlači mnogo manje pažnje nego te 2022. godine, osim ako niste obožavalac emisije "Argumenti" na "Hepi" televiziji. Iako se stanje na frontu mijenja iz dana u dan, narativi koji su bili na snazi prije četiri ljeta su nepromjenjivi. Liberalna Evropa i dalje Putina naziva Hitlerom, a Rusiju "novim rajhom" šireći tako u javni prostor klasične istorijske falsifikate protiv kojih se valja boriti na svaki dopušten način.

A kad smo već kod nepromjenjivosti narativa, važno je ukazati i na sljedeću tezu.

Rusi su, a i Srbi zajedno sa njima, u prvoj polovini četrdesetih prošlog vijeka bili na pravoj strani istorije. I danas su. Ili i danas smo. Ko to negira ili je neuk ili zlonamjeran. A vjerovatno i jedno i drugo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.